Gromovnik koji vozi vatrena kola – kako je pagansko božanstvo preživelo kao hrišćanski svetac
Na dan Svetog Ilije, 2. avgusta, širom Srbije gromovi paraju nebo, a narod izbegava radove u polju, šumi i kući. “Ne valja dirati zemlju kad Sveti Ilija nosi vatru”, kažu stariji. Ali ko je zapravo Sveti Ilija? Prema tumačenju Veselina Čajkanovića, ovaj svetac je naslednik starog slovenskog boga Peruna – gromovnika i zaštitnika ratnika, čija se moć i dalje oseća u narodnoj svesti.
Ko je bio Perun – bog groma i nebeske pravde
Kod starih Slovena, Perun je bio najviši bog – gospodar groma, munje i neba. Njegova borba sa zmijolikim demonom Velesom, gospodarom podzemlja i stoke, simbolizovala je večnu borbu dobra i zla, neba i zemlje. Kada bi munja udarila, narod je verovao da je Perun pogodio demona koji se krio u drvetu, staji ili vodi.
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Možda vas zanima:
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Hrišćanstvo preimenovalo – ali nije zaboravilo
Dolaskom hrišćanstva, bog Perun nije nestao. Crkva je njegov lik prenela u novog sveca – Svetog Iliju. Umesto sekire i munje, Ilija sada vozi vatrena kola i kažnjava grešnike gromom. I dalje se, kao i kod Peruna, veruje da je grom “pravda s neba”. Na dan Svetog Ilije, strogo se poštuje zabrana rada – kao ostatak drevnog straha od božanske kazne.
Narodna praksa: bežanje od groma i skrivanje ispod ikone
U selima se i dalje može čuti da ne valja držati metalne predmete ili ogledala na otvorenom kada grmi. U nekim krajevima, veruje se da treba pokriti ogledala platnom ili prekrstiti vrata kuće da “grom ne uđe”. Sve to potiče iz paganskog straha od Perunove sile.
Grom kao božanski znak
Za razliku od modernog viđenja groma kao meteorološke pojave, u narodnoj religiji on je ostao znak – upozorenje, kazna, ponekad čak i blagoslov ako pogodi “zlo mesto”. Tako Sveti Ilija i danas putuje nebom, a staro božanstvo Perun živi – pod novim imenom, ali sa starom snagom.
Zašto su žene nosile crni konac u kecelji?
Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
Nedeljom se ne šije – ne zbog lenjosti, već zbog kazne
U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Komentari(0)