Kad nisu znale slova, žene sa juga Srbije uzimale su iglu i konac, i na keceljama, peškirima i jastučnicama vezle poruke koje su bile molitva, zakletva, zavet ili – tajna.

U zabačenim selima Pčinje, gde se život i vera prepliću bez mnogo reči, žene su vekovima nalazile način da se obrate višem – ne pismom, ne knjigom, već iglom. Njihove molitve nisu bile u knjigama, već na ivicama peškira, kecelja i jastučnica, ispisane vezom, skrivenim slovima i znakovima koje su samo one razumele. Vezeni molitvenici su bili diskretni, tihi vapaji – utkane rečenice koje nisu bile za tuđe oči.
Kad ruka govori, a usta ćute
U vreme kada mnoge žene nisu znale da pišu, a emocije i želje su bile stvari koje se ne izgovaraju glasno, vez je bio njihov jezik. Nije služio samo za ukrašavanje, već i za prenošenje unutrašnjih osećanja i poruka – Bogu, sebi, nerođenoj deci, pokojnicima, pa i voljenima.
Možda vas zanima:

„ZELENA ČETVRT“ U SRBIJI: Koja verovanja prate ovaj gotovo zaboravljeni običaj?
„Zelena četvrt“ jedan je od manje poznatih običaja u srpskoj narodnoj tradiciji, koji se obeležavao četvrtkom uoči velikih praznika. Ovaj običaj nosi simboliku obnove, zaštite i blagostanja, a u narodu se smatrao posebno važnim za očuvanje zdravlja, plodnosti i zaštite domaćinstva od negativnih sila.

OBIČAJ „PUSTIH STOLICA“: Kako su naši preci obeležavali prisustvo duhova predaka na porodičnim slavljima?
U srpskoj narodnoj tradiciji postojao je običaj poznat kao „puste stolice“, gde su na velikim porodičnim okupljanjima, praznicima ili slavljima, ostavljana prazna mesta za pokojne pretke. Ovaj običaj odražava duboko ukorenjeno poštovanje prema precima i verovanje da njihovi duhovi i dalje učestvuju u životima svojih potomaka.
Možda vas zanima:

„ZELENA ČETVRT“ U SRBIJI: Koja verovanja prate ovaj gotovo zaboravljeni običaj?
„Zelena četvrt“ jedan je od manje poznatih običaja u srpskoj narodnoj tradiciji, koji se obeležavao četvrtkom uoči velikih praznika. Ovaj običaj nosi simboliku obnove, zaštite i blagostanja, a u narodu se smatrao posebno važnim za očuvanje zdravlja, plodnosti i zaštite domaćinstva od negativnih sila.

OBIČAJ „PUSTIH STOLICA“: Kako su naši preci obeležavali prisustvo duhova predaka na porodičnim slavljima?
U srpskoj narodnoj tradiciji postojao je običaj poznat kao „puste stolice“, gde su na velikim porodičnim okupljanjima, praznicima ili slavljima, ostavljana prazna mesta za pokojne pretke. Ovaj običaj odražava duboko ukorenjeno poštovanje prema precima i verovanje da njihovi duhovi i dalje učestvuju u životima svojih potomaka.
Možda vas zanima:

„ZELENA ČETVRT“ U SRBIJI: Koja verovanja prate ovaj gotovo zaboravljeni običaj?
„Zelena četvrt“ jedan je od manje poznatih običaja u srpskoj narodnoj tradiciji, koji se obeležavao četvrtkom uoči velikih praznika. Ovaj običaj nosi simboliku obnove, zaštite i blagostanja, a u narodu se smatrao posebno važnim za očuvanje zdravlja, plodnosti i zaštite domaćinstva od negativnih sila.

OBIČAJ „PUSTIH STOLICA“: Kako su naši preci obeležavali prisustvo duhova predaka na porodičnim slavljima?
U srpskoj narodnoj tradiciji postojao je običaj poznat kao „puste stolice“, gde su na velikim porodičnim okupljanjima, praznicima ili slavljima, ostavljana prazna mesta za pokojne pretke. Ovaj običaj odražava duboko ukorenjeno poštovanje prema precima i verovanje da njihovi duhovi i dalje učestvuju u životima svojih potomaka.
U selima kao što su Trgovište, Radovnica, Donja Šušaja i Crnovce, žene su vezle:
– “Sačuvaj mi sina dok mene više ne bude.”
– “Kud ti ideš, nek i moje srce.”
– “Ispod ove jastučnice spava sve što sam prećutala.”
Šta su bile “molitve u vezu”?
Najčešće su se vezivale:
- Početna slova molitve (Oče naš, Bogorodice Djevo…)
- Lične poruke: imena umrlih, voljenih, dece
- Zaveti: “ako mi ozdravi, daću…”
- Znakovi: krstovi, oka, zvezde, cvet zdravca
Vez se obično radio uveče, tiho, bez publike, i nije se pokazivao. Neke žene su svoje “molitvenike” čuvale pod jastukom, druge ih ušivale s unutrašnje strane odeće.
Za koga se vezlo?
- Za dete koje se razbolelo
- Za muža na frontu ili na radu u inostranstvu
- Za ženu koja ne može da zatrudni
- Za sebe – kad više ne znaš kome da se obratiš
Vezene molitve su bile lične, intimne, neretko jedini oblik pismenosti koju su žene imale, i zato dragocene.
Poseban vez za posebne dane
U nekim selima postojalo je pravilo da se “molitveni vez” ne radi kad god, već samo na velike praznike – Sveti Arhangel, Đurđevdan, Velika Gospojina. Verovalo se da tada molitva “ide brže” i “jače se primi”.
U nekim porodicama, žene su vezle isti motiv svake godine, poput godišnjeg zaveta. Ti radovi su se čuvali u kutijama uz ikone.
Gde se još pamti ovaj običaj?
Danas, samo nekoliko baka u Pčinji i okolnim selima još uvek zna da prepozna šta znače određene šare i rečenice. U većini domaćinstava, ti molitvenici su sakriveni među starim peškirima i jastučnicama, bez svesti o tome koliko su važni.
Etno-kuće u Trgovištu i Vranju ponekad izlažu ovakve predmete, ali bez objašnjenja poruka koje su u njima vezene.
Molitva koja se ne izgovara – već ušije
Vezeni molitvenici iz Pčinje nisu za vitrine, niti za publikacije. Oni su živa svedočanstva duše jednog naroda, koji je znao da ćutanje može biti glasno, da bol može da se nosi u koncu, i da ljubav može da se ispiše – iglom.
Možda ih ne umemo više čitati, ali možemo ih naučiti poštovati. Jer nekada je cela vera jedne žene stala u jedan red na kecelji.

STIŽU VELIKE ZADUŠNICE: Šta sve vernici treba da ispoštuju?
Pravoslavni hrišćani ovu subotu posvećuju umrlim precima i posećuju grobove, pale sveće i služe pomene

Srpsko ime sa dva značenja: Jedno je PRELEPO, a drugo JEZIVO
Verovatno jedino ime koje ima dva potpuno oprečna značenja.

UKLETI SRPSKI ZAMAK Na svakog Sv. Iliju dešava se ista stvar
Vojvođanski dvorac Kapetanovo nalazi se na području opštine Plandište u blizini sela Stari Lec.

JEROTIĆ OBJASNIO: Gde grešimo kada u životu naiđemo na krizu
Vladeta Jerotić bio je čuveni psihijatar, filozof, književnik, član SANU i profesor na Pravnom i Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu.

Zašto svako od nas mora da zna svoje pretke DO SEDMOG KOLENA
Znate li ko su vam bili preci? Kako su se zvali, kakvu su sudbinu imali? Da sad uzmete da pišete porodično stablo, koliko generacija unazad ćete znati?
Komentari(0)