Mnogi završe fakultet, ali ostaju nepismeni: 15 važnih pravila srpske gramatike i pravopisa!
Ako sumnjate da ste od nekoga viši, onda sigurno bolje poznajete jezik od onoga ko sumlja da niste višlji
                                Gramatiku i pravopis učimo još od prvog razreda osnovne škole, ali neke greške su postale toliko usvojene i rasprostranjene, da je sve češći prizor čovek koji ima fakultetsku diplomu, a kada progovori, ne biste rekli ni da je završio osnovnu školu.
Pročitajte, testirajte svoje znanje, naučite i ne brukajte se!
1. Ako neznaš, onda zaista ne znaš. Ipak, vrlo je lako naučiti koja se četiri glagola sa negacijom u srpskom jeziku pišu spojeno - neću, nisam, nemoj i nemam. Ostale negacije glagola pišu se odvojeno. Dakle, pravilno je ne znam, ne mogu, ne umem, ne vredi, ne čekaj me...
Možda vas zanima:
            DNEVNA DOZA PRAVOPISA Kako se pravilno piše: "Usred" ili "u sred"?
Rešite nedoumicu.
            OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA U GOVORU KOD MNOGIH SRBA: Uči se u OSNOVNOJ ŠKOLI, a pola ljudi pojma nema kako je PRAVILNO
Trebaš mi, a znam da i ja tebi trebam je pravilna upotreba glagola. Nažalost, ljudi ga sve češće upotrebljavaju ovako
Možda vas zanima:
            DNEVNA DOZA PRAVOPISA Kako se pravilno piše: "Usred" ili "u sred"?
Rešite nedoumicu.
            OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA U GOVORU KOD MNOGIH SRBA: Uči se u OSNOVNOJ ŠKOLI, a pola ljudi pojma nema kako je PRAVILNO
Trebaš mi, a znam da i ja tebi trebam je pravilna upotreba glagola. Nažalost, ljudi ga sve češće upotrebljavaju ovako
Možda vas zanima:
            DNEVNA DOZA PRAVOPISA Kako se pravilno piše: "Usred" ili "u sred"?
Rešite nedoumicu.
            OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA U GOVORU KOD MNOGIH SRBA: Uči se u OSNOVNOJ ŠKOLI, a pola ljudi pojma nema kako je PRAVILNO
Trebaš mi, a znam da i ja tebi trebam je pravilna upotreba glagola. Nažalost, ljudi ga sve češće upotrebljavaju ovako
2. Navedeno pravilo važi samo za glagole. Kod prideva i imenica rečca "ne" srasta sa drugom reči, pa tako imamo nečoveka, neznanje, nezrelog ili nepismenog, a ne - ne čoveka, ne pismenog...
3. Dali ste vi ovo razumeli? Jeste, ako reč dali shvatate samo kao glagol dati upotrebljen u 2. licu množine perfekta. Da li se kao pitanje uvek piše odvojeno. Kao i je li, bi li, hoćemo li... Skraćeni oblici pišu se ovako: Da l’, Je l’... Nikako bez apostrofa i nikada spojeno!
4. Jer vam srpski jezik zaista toliko težak, jel ste bili lenji u školi da ga naučite? Nikada ne mešajte jer i "jel", premda ne samo da nisu iste vrste reči, već reč "jel" ne postoji. Piše se samo Je l’ umesto Je li.
5. Ne piše se hvali, nego fali. Nije protestvovati, već protestovati. Nikako euro, nego evro. Ne precednik, već predsednik... Ali, potpredsednik, a ne podprecednik! Nije radosan i časan, već radostan i častan. Takođe, trenuci i zadaci pravilno je umesto trenutci i zadatci. Kaže se izvinio sam se, a ne izvinuo sam se (od glagola izviniti se).
6. Pišemo ja bih, ali ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi. Nikako ja bi i ti bih!
7. Bio, radio, popravio, uredio, namestio... Već i vrapci na grani trebalo bi da znaju da "bijo" nije odlika pismenog čoveka.
8. Ako sumnjate da ste od nekoga viši, onda sigurno bolje poznajete jezik od onoga ko sumlja da niste višlji.
9. Ako putujete kolima i jedete kašikom vi ste bolji poznavalac jezika od nekoga ko putuje sa kolima ili jede sa kašikom. Naročito ako jede s’ kašikom, mora mu se objasniti da apostrof nikada ne ide uz skraćeni oblik predloga "s", čak i kada se pravilno upotrebljava (na primer s nama, s njim...).
10. U vezi toga želiš da se konsultuješ samnom? - Ščim? Kaže se U vezi sa tim i sa čim ili s čim, a ne ščim. Samnom nikako ne može biti ispravno, jer je pravilno sa mnom, sa tobom, sa njom...
11. Svo vreme nisam snikim želeo da se družim na ekskurziji. Sve vreme bio si samo u zabludi da se piše snikim umesto pravilnog ni sa kim, kao što se piše i ni sa čim, ni sa jednim... I kao što se kaže sve vreme, a ne svo vreme.
12. Obzirom da sam bijo na koncertu, vido sam mnogo slušaoca i gledaoca u sali. S obzirom na to da sam bio na koncertu, video sam mnogo slušalaca i gledalaca u sali.
3. Dr. Milić je najstrožiji lekar u bolnici. Iza skraćenice za oznaku profesije "dr" nikada se ne piše tačka, jer je "dr." sa tačkom skraćenica za reč drugi, a koristi se najčešće prilikom nabrajanja. Kaže se najstroži, jer pravilna komparacija prideva glasi ovako: strog - stroži - najstroži, kao i visok - viši - najviši.
14. - Dobar dan, želite li burek za poneti? - Da, ješću ga kući. Pravilno je za nošenje i kod kuće.
15. - Poćiću ka Beograđanci i čak šta više popeću se na njen zadnji sprat. Piše se poći ću, čak ili štaviše, samo jedno - pleonazam je pisati i jedno i drugo - i Beograđanki (jer je naziv zgrade Beograđanke nastao od vlastite imenice koja označava stanovnicu Beograda). Zadnji se koristi u smislu poslednji. Ispravno je pisati i zadnji i poslednji.
            "Kako može to da znači?!" Ruskinja Aljona šokirana ovim srpskim rečima, jedna joj je posebno nepojmljiva (VIDEO)
Ruskinja Aljona već neko vreme živi u Srbiji, a dok „usvaja“ srpski jezik neke reči je iznenađuju
            Zimski dani u manastiru: Tišina, oganj i molitva dok napolju veje
Kad sneg prekrije zidine i svet utihne, srpski manastiri postaju mesta u kojima vreme stane. Unutra – tiha vatra, tiša molitva, i duša koja se vraća sebi.
            „Tiha nedelja“: Dan kada se ni dete ne budi pre vremena
U srpskoj tradiciji, nedelja nije bila samo dan odmora, već dan tišine. Dan za sabranost, mir u kući i poštovanje ritma duše – a ne za planove, poslove i galamu.
            Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
            Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
                
            
            
Komentari(0)