Ove DVE REČI nikako ne smete da kažete TOKOM ISPOVESTI! Otac Ljuba otkrio koji "RUŽAN OBIČAJ" vlada među vernicima: "To nije hrišćanski!"
Ispovedanje pred sveštenikom se u hršćanstvu smatra veoma bitnim činom i Svetom tajnom pokajanja. Vernici u tom trenu priznaju svoje grehe, kaju se i traže oprost od Boga. Ipak, sveštenik Ljuba Ranković kaže da dve reči nikada ne smemo izgovoriti tokom ispovesti pred sveštenikom.

- Svakodnevno u naše hramove, crkve, manastire, dolaze ljudi, naši vernici, grešnici, ispovedaju se i traže leka svome srcu i svojoj duši. Ispovedaju razne grehove koje nose u svojoj duši, svome srcu kao trnje, kao bol, kao kajanje, a onda nalaze utehu pred sveštenikom gde ih na nevidljiv način na svoje grudi privija naš nežni Otac nebeski Gospod Hristos koji je došao i uzeo grehe naše i spasao nas od greha i smrti. Ispoveda se, dakle, sve da se olakša duši - kaže sveštenik Ljuba Ranković.
On kaže da, ipak, pojedini vernici pred sveštenstvom rade nešto što nije po hrišćanskim načelima.
- Međutim, ima jedan ružan običaj, da neki ispovedaju nešto što nije hrišćansko i što nipošto i nikada ne treba reći, niti na ispovesti izgovoriti, a to se dve reči: "Nisam grešan" ili "Nisam grešna". "Pa eto oče, nisam grešna, nisam ubila, nisam ubio, nisam ukrao..." i tako redom. Nikad, nikad, nikad to ne govorite. Recite uvek: "Ja sam najgrešniji, najgrešnija. Gospode, budi milostiv prema meni grešnome. Amin" - zaključio je sveštenik Ljuba u svom videu.
Možda vas zanima:

"Sad ću da grešim, u subotu ću da se ispovedam - ne može!"
Pravilna ispovest se vrši u vreme kada nije bogosluženje zbog toga da bi sveštenik mogao u potpunosti da se posveti razgovoru sa vernikom, a i onaj koji se ispoveda da može da kaže sve ono za šta se kaje. Otac Predrag Popović je na svom Jutjub kanalu objasnio sve o ispovedanju.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Možda vas zanima:

"Sad ću da grešim, u subotu ću da se ispovedam - ne može!"
Pravilna ispovest se vrši u vreme kada nije bogosluženje zbog toga da bi sveštenik mogao u potpunosti da se posveti razgovoru sa vernikom, a i onaj koji se ispoveda da može da kaže sve ono za šta se kaje. Otac Predrag Popović je na svom Jutjub kanalu objasnio sve o ispovedanju.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.

"Ne moram ja ništa" Pavle Vuisić je tako odbrusio Titu da je maršal odlučio da ga odmah odvede u sporednu prostoriju, a tamo...
Službe bezbednosti su ga jednom prilikom kidnapovale na reci i u gaćama ga odveli u Beli dvor, a o njegovoj reakciji se i danas priča.

Milutin Milanković – naučnik koji je želeo da popravi vreme
Od Beča do Beograda, od klime do kalendara: priča o Srbinu koji je ostavio trag i na nebu i na Zemlji.

Knez Miloš i pečat koji je čuvao moć: Priča o simbolu vlasti i lukavstvu jednog vladara
U doba kada je svaka odluka nosila težinu, pečat kneza Miloša Obrenovića bio je više od voska i metala – bio je oružje politike, pregovora i kontrole.

Izletište sa dušom: Devojački bunar i neobična crkva od drveta
Jedinstveno bogomolje u Banatu, okruženo legendom o nesrećnoj devojci i tišinom Deliblatske peščare.

Rtanj i njegova majčina dušica – miris koji leči
Biljka iz srca misteriozne planine, koja krije lekovitu moć i vekovima inspiriše narodne priče.
Komentari(0)