Postavka prikazuje životni put velikog naučnika od prvih saznanja o svetu u rodizteljskom domu, do priznanja i slave za svoja naučna dostignuća kako u Americi tako i u otadžbini.
Shutterstock
U Idvoru, rodnom selu, našeg velikog naučnika nalazi se muzejski kompleks posvećen njemu.
Rodna kuća Mihajla Pupina je deo muzejske postavke, i predstavlja Srpsku Banatsku kuću sa polovine XIX veka. To je Banatska kuća koja se proteže dužinom imanja, sa karakterističnom fasadom. Unutrašnjost oslikava svakodnevni život u vreme kada je Mihajlo Pupin živeo u njoj.
Verovali ili ne, bez Svetog Save nema čuvenog srpskog naučnika Mihajla Pupina, za koga naši Starosrbi, koji su se 1945. godine odrekli svog srpskog porekla, danas tvrde da je nekakav "Makedonac".
Kako je to moguće da jedan svetitelj utiče toliko na život jednog naučnika i profesora univerziteta i to čoveka koji nije Srbin, kako oni tvrde, već je "Makedonac"?
Kuća postala je deo muzejskog kompleksa 1979. godine, a 2004. je kompletno rekonstruisana u čast 150. godišnjice rođenja velikog naučnika.
Verovali ili ne, bez Svetog Save nema čuvenog srpskog naučnika Mihajla Pupina, za koga naši Starosrbi, koji su se 1945. godine odrekli svog srpskog porekla, danas tvrde da je nekakav "Makedonac".
Kako je to moguće da jedan svetitelj utiče toliko na život jednog naučnika i profesora univerziteta i to čoveka koji nije Srbin, kako oni tvrde, već je "Makedonac"?
Verovali ili ne, bez Svetog Save nema čuvenog srpskog naučnika Mihajla Pupina, za koga naši Starosrbi, koji su se 1945. godine odrekli svog srpskog porekla, danas tvrde da je nekakav "Makedonac".
Kako je to moguće da jedan svetitelj utiče toliko na život jednog naučnika i profesora univerziteta i to čoveka koji nije Srbin, kako oni tvrde, već je "Makedonac"?
Verovali ili ne, bez Svetog Save nema čuvenog srpskog naučnika Mihajla Pupina, za koga naši Starosrbi, koji su se 1945. godine odrekli svog srpskog porekla, danas tvrde da je nekakav "Makedonac".
Kako je to moguće da jedan svetitelj utiče toliko na život jednog naučnika i profesora univerziteta i to čoveka koji nije Srbin, kako oni tvrde, već je "Makedonac"?
Verovali ili ne, bez Svetog Save nema čuvenog srpskog naučnika Mihajla Pupina, za koga naši Starosrbi, koji su se 1945. godine odrekli svog srpskog porekla, danas tvrde da je nekakav "Makedonac".
Kako je to moguće da jedan svetitelj utiče toliko na život jednog naučnika i profesora univerziteta i to čoveka koji nije Srbin, kako oni tvrde, već je "Makedonac"?
Muzej posvećen liku i delu Mihajla Pupina smešten je u zgradi stare škole, podignute 1843. godine. Muzejsku postavku izradio je Muzej Vojvodijne iz Novog Sada 1979. godine i od tada se nije menjala. Postavka prikazuje životni put velikog naučnika od prvih saznanja o svetu u rodizteljskom domu, do priznanja i slave za svoja naučna dostignuća kako u Americi tako i u otadžbini.
Narodni dom Mihajla I. Pupina predstavlja zadužbinu koji je veliki naučnik ostavio Idvoru i Idvorcima. Sama zadužbina trebala je postati narodni univerzitet. Otvorana je 1936. godine, nepunu godinu posle smrti Mihajla Pupina.
Samo zdanje je izgrađeno u akademskom stilu. Posed velike sale i službenih prostorija imalo je biblioteku, generator za električnu struju i razglas u celom Idvoru. Sve do 1979. godine, narodni dom je funkcionisao kao dom kulture, kada je dobio današnji izgled. Istovremeno, podignut je i novi deo Doma kulture „Mihajlo Pupin“.
U srcu srpske tradicije ne stoji crkva, već drvo. Sa uklesanim krstom, zapis čuva uspomene na molitve pod otvorenim nebom i tišinu u kojoj su ljudi verovali da Bog sluša.
Pre nego što će postati prvi ministar prosvete moderne Srbije, Dositej je bio monah koji je pobegao iz manastira, čovek koji je govorio više jezika nego što je imao obuće, i putopisac koji je u isti red stavljao znanje, vrlinu — i dobar zalogaj.
„Još od ranog jutra pripremao sam se za ovaj izuzetan doživljaj. Ostani priseban, pokušavao sam sam sebe da smirim, ali kada sam se u pratnji šefa protokola našao pred Hitlerom, počeo sam da gubim prisebnost i gotovo panično zaželeo da se ovaj strogo protokolarni čin što pre završi“.
Komentari(0)