Pričalo se da je Ivo Andrić umro u teškim mukama: Jedna žena je do kraja bila uz njega, a evo i ko je nasledio njegovo bogatstvo
Trinaestog marta 1975. godine Vojno-medicinska akademija u Beogradu izdaje poslednje saopštenje o smrti nobelovca Ive Andrića
Petog decembra 1974. godine, nakon što je osetio pogoršanje zdravstvenog stanja,Ivo Andrićpozvao je u svoj stan u Beogradu književnike Milana Đokovića i Gvozdena Jovanića.
Ivo im je saopštio, s obzirom da nema nikakvih srodnika, da želi da se posle smrti od njegove zaostavštine i autorskih prava osnuje zadužbina namenjena za opšte kulturne i humanitarne potrebe. Izrazio je želju da se o njegovoj zadužbini brine dugogodišnja nezvanična lična sekretarica i prijateljica Vera Stojić, te da se deo novčanih sredstava koristi za dodeljivanje nagrade za najbolju pripovetku. Takođe, izrazio je uverenje da će Srpska akademija nauka i umetnosti najbolje odrediti šta da se radi sa njegovim rukopisima i prepiskom.
Prisutnim književnicima Đokoviću i Jovaniću, Ivo Andrić je obznanio da je kao član pokopnog društva "Oganj" odlučio da nakon smrti njegovo telo bude kremirano.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Pri kasnijoj raspravi pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu književni prevodilac Vera Stojić odrekla se učešća u nasleđu, kako je piščevom voljom bilo određeno, a u korist Zadužbine Ive Andrića, preuzimajući pri tom obavezu da se stara o zaostavštini i korišćenju autorskih prava.
12. decembra iste godine, Ivo Andrić zbog slabog zdravlja telegramom otkazuje učešće na bosanskohercegovačkom Saboru kulture.
17. decembra njegovo zdravlje ozbiljno se pogoršava.
vikipedija
Bolnički dani Ive Andrića
Jedno svedočanstvo o Andrićevoj zdravstvenoj krizi daje njegov prijatelj Erih Koš:
"Oko 9 sati 17. decembra zvala me je telefonom Vera Stojić i kazala da je Andrić proveo tešku i nemirnu noć, i da se jutros ne oseća dobro. Obratila se terenskoj ambulanti i lekarka koja ga je pregledala utvrdila je da mu je porastao krvni pritisak. Dala mu je lek i savetovala da se pozove lekar specijalista. Prvi kojeg se Vera Stojić setila bio je doktor Slobodan Kostić, Andrićev zemljak i prijatelj, šef Neurohirurške klinike koji se odmah odazvao pozivu. Sada pozivaju i mene da se nađem pri ruci ako bi Andrića trebalo prebacivati u bolnicu. Za desetak minuta bio sam pred kućom u kojoj je stanovao u ulici Proleterskih brigada. Vrata mi je otvorila i nemušto me pozvala da uđem Andrićeva kućna pomoćnica. U predsoblju je već dr Kostić okretao brojčanik telefona, nastojeći da obezbedi odgovarajući bolnički smeštaj. Vera Stojić, koja je stanovala na istom spratu, vrata do vrata sa Andrićem, čekala je u trpezariji, sa tašnom u ruci, spremna da krene. Pozvan da nam se pridruži, Andrić je izašao iz svoje sobe. Pozdravio se, malo zbunjen, ali pri punoj svesti, i sa onim njemu svojstvenim izvinjavajućim osmehom čoveka koji ne voli drugim ljudima da smeta. Otišao je u kupatilo, uzeo pribor za umivanje i brijanje, pa i kapi za oči na koje ga je podsetila Vera Stojić. Strpao je sve to u staru, smeđu, izlizanu torbu – onu s kojom smo ga godinama navikli da viđamo. Kada je već trebalo da se krene, setio se još nečega i vratio se u sobu. Izneo je tanku knjižicu, „Samorazmatranja“ Marka Aurelija u džepnom, francuskom izdanju, pa i nju pridružio ostalim stvarima. Bila je to njegova poslednja lektira".
Printscreen/RTS
Napokon, Andrić je bio prebačen na Urgentno kardiološko B odeljenje Univerzitetske klinike. Kako tu nije mogao dobiti odgovarajući lekarski tretman, odlučeno je da se prebaci na Vojno-medicinsku akademiju. Intenzivno lečenje povereno je poznatim lekarima dr Miroljubu Kičiću, dr Vojislavu Ćosiću, dr Dragoljubu Đorđeviću i dr Branislavu Simiću, a konsultovani su i čuveni medicinski stručnjaci, akademici dr Jovan Ristić i dr Slobodan Kostić, kao i dr Gojko Kapor. Ovaj lekarski tim 20. decembra izdaje saopštenje koje prenosi Tanjug, i u kojem stoji da su kod književnika Ive Andrića nastupila ozbiljna oštećenja zbog smetnji nastalih poremećajem cirkulacije krvi u mozgu.
Osim oštećenja mozga, nastupile su i komplikacije u vidu zapaljenja pluća i infekcije nekih unutrašnjih organa, pa je nastavljeno sa intenzivnim lečenjem.
"Po Beogradu, koji je, uza sve svoje milionsko stanovništvo, ipak samo jedna mala kuhinja, svašta se i koješta govorilo o Andrićevom stanju i toku njegove bolesti. Govorilo se da je te prve noći u bolnici zapao u teško delirično stanje, u kome više nije mogao da kontroliše svoje postupke, i podižući se iz postelje i tumarajući odeljenjem, toliko uznemirivao ostale teške bolesnike da su lekari bili prinuđeni da mu potraže adekvatniji smeštaj. Čula su se i krajnje neukusna tvrđenja koja je u ovakvom svedočenju neuputno ponavljati".
Lekari su Andrića održavali u životu veštački, svim sredstvima reanimacione tehnike. Prkoseći lekarskim predviđanjima i protokolarnim odlukama, više čvrstom voljom no krhkim telom, Ivo Andrić je poživeo u bolničkoj postelji još gotovo puna tri meseca.
Trinaestog marta 1975. godine Vojno-medicinska akademija u Beogradu izdaje poslednje saopštenje: "U 1 sat i 15 minuta došlo je kod Ive Andrića do popuštanja svih vitalnih funkcija sa neminovnim smrtnim ishodom".
vikipedija
Vest o smrti Ive Andrića odjeknula svetom
Ta vest brzo je odjeknula širom sveta. Najpoznatije novine sa žaljenjem su pisale o nestanku jednog od najvećih imena evropske literature, održavane su komemorativne sednice i skupovi, na adresu Saveza književnika Jugoslavije stizali su brojni telegrami sa izjavama saučešća - među prvima od predsednika Tita i književnika Miroslava Krleže.
Na dan smrti slavnog pisca, u njegovom rodnom gradu u 17 sati održana je komemorativna sednica Opštine Travnik i formiranog Odbora za obeležavanje smrti Ive Andrića u Travniku. Nakon minutom ćutanja odate počasti Andriću, o piščevom životnom putu govorio je predsednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Travnik Avdo Maglić. Na ovoj sednici odlučeno je da se otkažu sve javne priredbe i manifestacije, zatim da se u Rodnoj kući Ive Andrića otvori knjiga žalosti, te da se u svim školama na području Opštine Travnik održe komemorativni časovi.
Tim povodom lokalni list „Travnička hronika“ objavio je posebno izdanje posvećeno smrti literarnog nobelovca. Takođe, predloženo je nadležnim institucijama da Narodna biblioteka u Travniku dobije novo ime Narodna biblioteka „Ivo Andrić“, da se ulica Stanka Turudije preimenuje u ulicu Ive Andrića, i da se Spomen-muzej Rodna kuća Ive Andrića ubuduće zove Memorijalni muzej Ive Andrića. Svi ovi predlozi kasnije su usvojeni od Skupštine opštine Travnik, pa je tako nastao i Memorijalni muzej, danas jedini memorijalni muzej na svetu posvećen Ivi Andriću.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Komentari(0)