Rano je ostao bez roditelja, a odgajila ga je tetka.
Patrijarh Pavle rođen je 11. septembra 1914. godine u zemljoradničkoj porodici.
Gimnaziju je završio u Beogradu, šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu.
Rano je ostao bez roditelja - otac je otišao da radi u SAD, tamo je dobio tuberkulozu i "vratio se kući da umre" kad je dečaku bilo tri godine, a isto se ubrzo dogodilo i s majkom. Odgajila ga je tetka.
Možda vas zanima:
Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
Možda vas zanima:
Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
Možda vas zanima:
Jedna od retkih fotografija patrijarha Pavla iz mladosti: Dve stvari na slici svi komentarišu, neverovatno! (FOTO)
Ovako je patrijarh Pavle izgledao kao mlad student
Pitala Pavla da održi opelo sinu koji se ubio: On rekao ovo
Blage, ali britke misli patrijarha Pavla i danas odjekuju...
Posle završene niže gimnazije u Tuzli (1925-1929) i bogoslovije u Sarajevu (1930-1936) došao je u Beograd gde je upisao Bogoslovski fakultet.
Tu je vanredno završio i preostale razrede gimnazije da bi mogao da upiše uporedo i Medicinski fakultet. Na Medicinskom fakultetu je stigao do druge godine studija, a Bogoslovski je završio i tu ga zatiče Drugi svetski rat.
Da bi se izdržavao radio je na beogradskim građevinama, što mu nije odgovaralo zbog slabog zdravlja. Na poziv svog školskog druga Jeliseja Popovića odlazi u ovčarsko-kablarske manastire gde je proveo ostatak rata i gde počinje svoj monaški život.
Inače, malo ko zna da rodno mesto patrijarha Pavla nije u Srbiji, već u selu Kućanci kod Donjeg Miholjca u Slavoniji.
<a data-cke-saved-href="https://www.novosti.rs/sport/tenis/1419452/novak-djokovic-najnovije-vesti-endi-rodik-zapanjen-analiza-sezona-2024-ucinak-statistika-nole-kaze-jedna-najlosijih-godina-mnogi-nazvali-najboljom-karijeri?utm_source=nportal&utm_medium=nportal-single&utm_campaign=nportal-dve-vesti" href="https://www.novosti.rs/sport/tenis/1419452/novak-djokovic-najnovije-vesti-endi-rodik-zapanjen-analiza-sezona-2024-ucinak-statistika-nole-kaze-jedna-najlosijih-godina-mnogi-nazvali-najboljom-karijeri?utm_source=nportal&utm_medium=nportal-single&utm_campaign=nportal-dve-vesti" target="_blank" class="news-item title=" НЕ="" МОЖЕ="" ДА="" ДОЂЕ="" СЕБИ!="" Енди="" Родик="" у="" шоку="" због="" оног="" што="" је="" Новак="" Ђоковић="" рекао"="" style="margin: 0px 0px 20px; box-sizing: border-box; color: rgb(233, 29, 30); text-decoration-line: none; display: flex; align-items: flex-start; padding: 0px; border-bottom: none; flex: 0 0 calc(50% - 7.5px); width: calc(50% - 7.5px);">
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Komentari(0)