Koljivo ili panaija, kuvana pšenica — belija, zaslađena i s dodacima aromatničnih začina. Služi se i u sklopu srpskog narodnog običaja prilikom slava, sahrana i daća — pomena pokojnika. Za umrlu decu kuva se pirinač.

Vuk Stefanović Karadžić koljivo pominje i kao posluženje za slavu.

Box: Image
 

 

Ovaj narodni običaj je nastao u paganstvu mnogo pre nastanka hrišćanstva. Upotreba koljiva održala se preko crkve, prema grčkom kultu mrtvih. Hrišćanstvo ga je prihvatilo i kanonizovalo.

Koljivo se sprema na dan sahrane pokojnika i za vreme obeležavanja godine dana od njegove smrti, daće. Ponegde, samo izuzetno, sprema se za proslavu krsnog imena — slava. Bitno je da se spremi van kuće pokojnika.

Koljivo ne kuvaju žene koje imaju svu živu decu. U gradovima se kuvana pšenica zgnječi i zamesi kao testo. Preliva se unakrsno vinom, a u sredini se zabode zapaljena sveća. Okuša se pre jela i pića koja se služe u daćama. Od nje se malo ostavi i za pokojnikov grob.

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj 

Box: zajednici
.

BONUS VIDEO:

Box: Video