SPC i vernici slave danas Svetog mučenika Jovana Vladimira.

Sveti mučenik Jovan Vladimir poticao je iz roda kneževa iz Zahumlja. Njegov deda bio je Hvalimir, a otac Petrislav. Vladarsku dužnost preuzeo je oko 1000. godine, kada je postao vladar Duklje - tada najistaknutije srpske kneževine. Na čelu države ostao je do 1016. godine.

Savez sa Vizantijom i zatočeništvo

Njegova vladavina odvijala se u burnim vremenima, tokom rata između Vizantije i Samuilovog carstva. Iako saveznik Vizantije, Jovan Vladimir nije uspeo da odbrani Duklju - Samuilo je zauzeo kneževinu 1009/1010. godine i utamničio ga u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.

Ljubav, brak i povratak na presto

Kako svedoči "Ljetopis Popa Dukljanina", Samuilova ćerka Teodora Kosara zavolela je zarobljenog kneza i zamolila oca da je uda za njega. Samuilo je pristao i, po ženidbi, vratio Jovana Vladimira na presto, dajući mu i severni deo Drača da njime vlada kao vazal.

Pravedan i miran vladar

Jovan Vladimir bio je poznat kao duboko pobožan, pravedan i saosećajan. Izbegavao je sukobe i uspeo da očuva mir, čak i u vreme kada je Samuilovo carstvo padalo. Samuilo je preminuo 1014, a vlast preuzeo njegov sin Radomir, kog je ubrzo ubio rođak Vladislav i postao vladar 1015. godine.

Mučenička smrt i svetiteljska slava

Godine 1016, Jovan Vladimir je podmuklo ubijen po naređenju Jovana Vladislava. Obezglavljen je ispred crkve u Prespi. Njegove mošti su nakon par godina prenesene u Duklju, potom oko 1215. u Drač, gde su ostale do 1381. godine.

Mošti i krst kao svetinje

Mošti su kasnije čuvane u manastiru kod Elbasana, a od 1995. godine nalaze se u Sabornoj crkvi u Tirani, sedištu Albanske pravoslavne crkve. Vernici i danas hodočaste do njegovih svetih moštiju, naročito na dan njegovog praznika. Posebno se časti i krst koji je držao u ruci u trenutku pogubljenja - vekovima se čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića kod Bara i iznosi se na planinu Rumiju svake Trojice.

Ikonografija i kult svetitelja

Na ikonama, Jovan Vladimir se prikazuje kao kralj u punom vladarskom ruhu, sa krunom na glavi, odsečenom glavom u levoj i krstom u desnoj ruci. Neposredno nakon smrti proglašen je za sveca i mučenika. Smatra se prvim srpskim svetiteljem.

Svetac koji ujedinjuje

Zanimljivo je da se ovom svecu mole i Albanci, jer se veruje da pomaže svima. Nazivaju ga „slovenskim i albanskim štitom”, jer je poreklom iz slovenskog, srpskog naroda, ali je poštovan i među Albancima, koji ga smatraju svojim svetiteljem.