PEVAMO JE SVUDA, A NISMO BILI NI SVESNI Čuveni Bajagin hit krije jednu veliku grešku
Sam album ulazi u istoriju domaćeg rokenrola kao jedan od najupečatljivijih prvenaca, a na njemu se nalazi pregršt hitova koji se i dan danas slušaju.

Pre više od 40 godina, 30. januara 1984. izašao je prvi album Bajage i Instruktora, „Pozitivna Geografija“ koja slavi 40. rođendan.
Sam album ulazi u istoriju domaćeg rokenrola kao jedan od najupečatljivijih prvenaca, a na njemu se nalazi pregršt hitova koji se i dan danas slušaju. Tu su „Berlin“, „Limene Trube“, „Poljubi me“, „Papaline“, ali i „Tamara“ koja pored toga što je veliki hit, oduvek pomalo zbunjuje ljude.
Naime, Bajaga peva o tome kako na minus 26 čeka svoju Tamaru u Moskvi, ali ostali geografski lokaliteti ne odgovaraju glavnom gradu Rusije. Pominje i Nevu i Ermitraž ali i teatar Boljšoj koji se ne nalaze svi u istom gradu.
Naravno, Bajaga kao i mnogo puta posle toga poslužio se nešto slobodnijm rimovanjem stihova, ne bi li pesma prosto bolje zvučala. Ili se toliko smrzao dok je čekao Tamaru da nije znao gde je.
„Kad sam pravio „Tamaru“ nisam bio u Rusiji. Napravio sam gomilu faktografskih gresaka. Neva i Ermitaž su u Lenjingradu, a Teatar Boljšoj u Moskvi. Ne bi Tamara sad živela i u Lenjingradu i Moskvi. Rusi se nisu bunili, njima je bilo simpa“ ispričao je Bajaga za blog Aleksandra Arežine.
U pesmi se čuje i ženski glas na ruskom, ali šta ona priča nije niamlo romantičnu, kako bi odgovaralo samoj pesmi.
„Doktor Spira (jedan od Bajaginih saradnika) se setio da nađemo neku ribu da nešto ispriča na ruskom, bilo šta. Ali ne možemo da nađemo neku da ima dobar akcenat. Sve znaju ruski, ali onako. Spira se seti da svaki dan na radiju ima vodostaj na ruskom! I mi snimimo ribu sa radija što čita vodostaj! Tako da u „Tamari“ čuješ da je Dunav kod Bezdana visok toliko, a kod ovoga grada toliko“ završio je Momčilo Bajagić.
Kako je nastala Pozitivna Geografija?
Prvobitno objavljen kao solo album Momčila Bajagića „Bajaga”, album je kasnije uvršten u zvaničnu diskografiju Bajage i Instruktora, pošto ga je Bajagić snimio sa muzičarima sa kojima će kasnije formirati Bajagu i Instruktore.
Album je 1998. godine ocenjen kao 37. na listi 100 najvećih jugoslovenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: Najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.
„Imao samo kao zvaničan posao u Čorbi, pa sam za nju morao da radim pesme, a ovde sam se nekako opuštao. Onda se Kornelije Bata Kovač pojavio. U to vreme smo sa Batom kao producentom radili album Čorbe „Muzičari koji piju“. „Kada hodaš“ je jedna od pesama napravljena na tom porta studiju kao demo snimak, koju sam dao Čorbi. ata je bio producent, aranžer i čovek koji mi je najviše pomogao na početku karijere, u tom nekom muzičkom smislu. Stvarno me naterao, odveo i rekao: „ajde da snimamo album“. Bata je svirao klavijature na albumu i prve dve svirke u Kulušiću i Domu omladine, ali ne više jer je inače bio prezauzet“ ispričao je Bajaga.
U nekom trenutku Riblja Čorba je tražila od Bajage da se više posveti bendu i da krene na turneju sa njima. Bajaga je imao zakazano i more, ali i svirke sa Instruktorima na radnim akcijama i tu je stvar pukla.
Sa ovim albumom je započela u pravom svetlu jedna od najuspešnijih karijera u domaćem rokenrolu. Pozitivna Geografija i dalje je jedan od najšarenijih i najlepršavijih albuma ikada a svakako i najmanje pretenciozan debi u istoriji domaćeg rokenrola. Ove pesme i dalje zvuče zabavno i šašavo kao tog januara orvelovske 1984. godine.

Ko je misteriozni dečak na freski u Gračanici? Zove se Todor i unuk je junaka koji je u srpskoj istoriji zapamćen kao izdajnik
Todor na freski ima desetak godina i nalazi se u malo pognutom stavu ispruženih ruku. Njegov lik naslikan je sa izrazitim portretskim crtama toga vremena – ističu se plave oči, smeđe i blago izvijene obrve, visoko čelo, malo povijen nos i talasasta kestenjasta kosa koja se kovrdža na vratu.

Nemac jevrejskog porekla svoje srce ostavio je na Kajmakčalanu: Do smrti ostao u Srbiji, u njoj je sahranjen i sve svoje njoj je ostavio, a porodice se odrekao
Arčibald Rajs veliki doprinos je dao srpskom narodu i vojsci Srbije

DA LI JE PROKLETA JERINA PRAVEDNO TAKO PROZVANA Borila se za slobodu pravoslavnih robova i na sve moguće načine ih je oslobađala!
Pet vekova je narod slušajući o njoj uz gusle stekao utisak da je ona unesrećila Srbiju i svoju porodicu, a zapravo Jerina je u jednom trenutku za svoju državu žrtvovala nešto najdragocenije što je imala – svoju decu.

"Iskopaše ti oči, lepa sliko" Freska srpske kraljice u Gračanici krije veliku tajnu, evo kako su počeli da veruju da su je Albanci oskrnavili
Freska Simonide u manastiru Gračanica na Kosovu i Metohiji, naslikanoj oko 1320. godine, se smatra jednom od najvrednijih fresaka srpskog srednjovekovnog slikarstva.

"Želim da zagrlim oca, ali ne smem" Knez Mihailo imao vanbračnog sina: Velimir je ostao željan očeve ljubavi, niko od Obrenovića mu nije došao na sahranu
Velimiru posle studija nije bilo dozvoljeno da se vrati u Srbiju. Obrenovići su gajili netrepeljivost prema njemu, iako on nije imao ikakvih ambicija da vlada.
Komentari(1)

Velika greška je i izgovor imena muzeja : u pesmi on kaže "Jermitaž" a ne kako treba "Ermitaž" jer je u pitanju "E oborotnoe". Obično "e" Rusi čitaju kao "je". Moguće da je to pogrešno čuo od nekih Rusa, jer i ja sam na moru čuo da Rusi pogrešno izgovaraju "jevro" umesto "evro".