U tim danima je bilo rašireno i jako verovanje u postojanje zlih duhova. Smatralo se da zlonamerne sila posebni privlače vreme i mesto dešavanja velikih ljudskih radosti, kao što što su rođenja, svadbe, pobede i ostvarenje uspeha. Tako je u tim trenucima trebalo preduzeti naručite akcije da bi se odbili napadi duhovnih sila.
Tokom vekova nastala je široka lepeza praznoverica i mi, iako više ne verujemo u duhove i dalje jedni drugima želimo sreću i nastojimo da izbegavamo maler nastravljajući ia izvođenjem mnogih drevnih zaštitnih rituala. Sve te radnje imaju svoje tajno, zaboravljeno značenje i pomažu nam da se zaštitimo od drevnih, zlih duhova. Ista stvar je i sa odevanjem muških beba u nebesko plavu boju, boju neba boravišta sila dobra.
Ukoliko se zli duhovi zlosutno okupljaju oko bebine sobe pokušavajući da prodru unutra i nanesu zlo odojčetu, u tome će da ih spreče i oteraju magične moći svete plave boje mališanove odeće i drugih ukrasa u sobi. U nekim zemljamaSrednjeg istoka ne štite se samo bebe nego i cela kuća tako što se ulazna vrea boje u svetlo plavu boju.
Ukoliko je plava boja bila neophodna zaštita za mušku decu žasto to onda nije učinjeno i sa ženskom decom? Praktičan odgovor bio bi da je bilo zgodno da postoji neposredna vizuelna razlika između muške i ženske dece. Tako je bilo važno pronaći neplavu boju. Izgleda da je izbor pao na roze, jer je to boja kože. Kao zemljana i biološka prikladna je za žensko telo, nasuprot plavoj eteričnoj.
Psihološki gledano roze asocira na zdravlje i čistotu-čista roze boja neokaljane kože- što daje dodatnu privlačnost kao simboličnoj koji ženske bebe. Možda roza nema zaštitničke moći plave boje no, ukoliko ženske bebe smatraju inferiornim u odnosu na muške, što bi se zli duhovi uopšte zanimali za njih?
Kako su prolazili vekovi i razlozi za plavu i roze boju tonuli u zaborav, trebalo je izmisliti nova objašnjenja da bi se odgovorilo na neižbežno raspitivanje, Tvrdilo se da muškarci nose plavo jer se rađaju u aleji s plavim kupusom dok se devojčice rađaju u roze ružičnjaku.
Kasnije su zaboravljena i ova maštovita objašnjenja tako da sada samo mali broj ljudi ima neku predstavu o simbolizmu plave i roze boje. No kao što se to dešava i sa toliko drufih praznoverica, to što je poreklo verovanja zaboravljeno ni njamanje ne utiče na prenošenje s generacije na generaciju:plava za dečake, roza za devojčice, prosto je postalo ustaljen običaj koji se poštuje bez postavljanja pitanja.
(Opanak)
Komentari (0)