Beograd u 19. veku je bio veliko utvrđenje na granici dveju carevina. Naseljenih delova je bilo samo u Paliluli, šancu izvan tvrđave, a kada je Miloš Obrenović dobio hatišerifom priobalje Save, tu je počela regulacija i izgradnja objekata od važnosti za razvoj društva.
Manakova kuća, koja se nalazi na uglu ulice Gavrila Principa i Kraljevića Marka, je uspomena na nekadašnji izgled Beograda, pre izgradnje Savamale. Za kuću se veruje da je nastala u isto vreme kad i konak kneginje Ljubice i kafana „?“, a u ondašnjim gradskim pričama ona je bila namenjena turskom agi i njegovom haremu.
Po drugim pričama kuća je bila tatar ili pošta Miloša Obrenovića. Srbija u ono vreme nije imala poštu, a konjanici koji su nosili pisma (tatari) odmarali su u kućama koje su bile namenjene za njih, a zvale su se tatari.
Svoje ime kuća je dobila po grku Manojlu Manaku i njegovom rođaku Manaku Mihailoviću. Manojlo je u prizemlju držao kafanu, a gornji sprat je bio predviđen za stanovanje.
Obnovljena Manakova kuća je ustupljena Etnografskom muzeju i u njoj se danas nalazi etnografska zbirka Hristofora Crnilovića, kao i radionice za izučavanje tradicionalnih zanata i radinosti.
Komentari (0)