Zašto se preko praga prelazi desnom nogom– simbolika i zaštita doma u srpskoj tradiciji

Kiza R

19:00

Zanimljivosti 0

U narodnoj tradiciji Srbije, prag kuće nije samo komad drveta ili kamena na ulazu – on je simbol granice između spoljnog sveta i sigurnosti doma. Mnoge generacije su verovale da prelazak preko praga nosi posebnu simboliku, a ponekad i opasnost, pa su se razvili brojni običaji i pravila vezani za ovaj čin.

kućni prag
Shutterstock

Prag kao sveta granica

Prag je u narodnoj svesti imao ulogu zaštitnika kuće i porodice. Smatralo se da štiti od zlih duhova i nesreće, jer je na njemu „prelaz“ iz javnog u privatno, iz haosa u red. Zato se verovalo da je nepoželjno sedeti na pragu – time se „blokira“ sreća doma.

Običaji pri ulasku i izlasku iz kuće

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Prilikom prvog ulaska u novi dom, ukućani i gosti često bi prešli prag desnom nogom, verujući da to donosi sreću. U nekim krajevima, prilikom venčanja, mladoženja bi mladu podigao i preneo preko praga, kako bi izbegla „spoticanje“ o novu kuću i unela blagostanje.

salaš Shutterstock
 

Zaštita doma

U pojedinim selima, naročito u istočnoj i južnoj Srbiji, prag je bio mesto na kojem su se postavljali zaštitni predmeti – komadi bosiljka, beli luk ili zrno soli – kako bi odbijali zle oči i urokljive sile. Tokom Božića, polaznik bi pri ulasku zastao na pragu, izgovorio dobre želje i tek onda kročio unutra.

Prag u životnim ritualima

Postojalo je i verovanje da se duša pokojnika, po odlasku iz kuće, zadržava na pragu, pa se u znak poštovanja niko nije oslanjao na njega tokom žalosti. Prag je bio i mesto pozdrava – domaćin bi tu ispraćao gosta, smatrajući da se sreća kuće „ne sme izneti“ dalje od praga.

Od tradicije do današnjice

Iako se u savremenom životu prag često posmatra samo kao građevinski element, tragovi ovih običaja i dalje su prisutni. Mnogi i danas, gotovo nesvesno, prilikom ulaska u tuđ dom koraknu desnom nogom ili izbegavaju da sede na pragu, poštujući nepisana pravila predaka.

Shutterstock/Alena Matrosova

Kopito bez rane, konj bez mane-priča o potkivačima, čuvarima snage konja

Zanimljivosti

20:00

25 avgust, 2025

U nekadašnjoj Srbiji, kada su konji bili glavno prevozno sredstvo, snaga vojske, oruđe u polju i saputnici u svakodnevnom životu, postojala je posebna vrsta majstora – potkivači. Njihova veština bila je dragocena, jer od dobrog potkivanja zavisilo je zdravlje kopita, a time i sposobnost konja da izdrži duga putovanja, teške terete ili vojničke pohode.

Komentari(0)

Loading