Šapat vetrova: Da li ste znali šta znači kad Košava duva?
U narodnoj tradiciji Srbije, vetar nije bio samo meteorološka pojava – bio je znak, poruka i povod za običaje. Prvi jaki vetrovi u godini, naročito oni koji duvaju u februaru i martu, smatrani su nagoveštajem promena i nosili su duboku simboliku. Neki su im čak pridavali osobine duhova prirode, bića što donose poruke sa sveta iznad i ispod zemlje.
Košava i njene poruke
Košava, poznata po svom prodornom, hladnom dahu s istoka, naročito na području južnog Banata i Beograda, u narodu je tumačena kao vetar što „čisti zlo“. Verovalo se da donosi osveženje, ali i nemir. Kada bi se Košava oglasila posle Božića, govorilo se da „tera staru godinu iz kostiju“ i najavljuje novu snagu prirode.
U nekim selima, žene su znale da ostave čen belog luka na prozorima kad duva košava, da „vetar ne odnese sreću iz kuće“.
Možda vas zanima:
„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Možda vas zanima:
„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.
Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.
Semenjak – vetar koji nosi proleće
U Pomoravlju i istočnoj Srbiji, prvi topli vetrovi iz pravca juga ili jugoistoka nazivani su semenjaci, jer su se javljali u vreme kada se počinje sa setvom semena. Verovalo se da ti vetrovi bude zemlju i prenose poruku da je vreme za novi ciklus plodnosti.
Domaćini su, prema običaju, izlazili napolje sa šakom žita i bacali ga niz vetar govoreći: „Nosi, vetre, nosi rod, da ga ima svuda pod nogom!“ Ovaj čin bio je zamišljen kao molitva prirodi.
Vetrovni dani – kada se ništa ne započinje
Postojali su i dani u godini koje su ljudi izbegavali za započinjanje bilo kakvog posla ako su bili vetroviti. Posebno se to odnosilo na pravljenje doma, krštenja, svadbe i seobe. Verovalo se da vetar koji duva na dan početka nečeg važnog može „oduvati sreću“.
Zato se, prema predanju, u nekim krajevima Srbije nikada nisu gradile kuće na mestu gde se dva vetra ukrštaju – to se smatralo lošim znakom i najavom nemira u porodici.
Kada vetar nosi poruku
Stariji ljudi su govorili: „Slušaj vetar, zna on više od čoveka.“ Verovalo se da ako vetar dugo duva u istom pravcu, donosi vesti iz sveta mrtvih. Ako bi se naglo okrenuo – to je znak da će neko „bez pozdrava otići“, što se tumačilo kao loš predznak.
U narodnoj poeziji i pesmama vetar je često prikazivan kao nosilac ljubavnih čežnji ili glasnik tuge, što pokazuje koliko je duboko ukorenjena ideja da vetar ima dušu.
Baka Jela (78) živi sama u planini bez struje i vode: Jedem kad imam, niko mi ne dolazi, sa mačkom pričam
Baka Jela Đurđević (78) živi sama u crcu planine Bobija, u selu Gornja Orovica, u kući bez struje i vode.
KAKO JE NASTAO NAJPOZNATIJI BEOGRADSKI TRG: Njegovo ime KRIJE PRIČU
Trg Terazije obuhvata područje od Sremske ulice do Ulice kralja Milana.
Ovo su 4 jednostavna testa koja otkrivaju da li je med pravi ili lažan – treći je najpouzdaniji
Na tržištu se sve češće pojavljuje med koji sa pčelama ima vrlo malo veze.
Da li zaposleni imaju pravo na neradan dan ako slava pada za vikend? Evo šta kaže zakon
U praksi se retko donose posebna rešenja o pravu na odsustvo ili obavezi rada tokom verskih praznika
Nekada jezero i močavara, a sad je kružni tok koji je konstantno zakrčen! Misterija u srcu BG će vas zaprepastiti
Iako je poznato da je stari Beograd bio ispresecan potocima i izvorima, podatak o postojanju Slavijskog jezera mnoge je iznenadio, naročito mlađe Beograđane koji na tom mestu svakodnevno prolaze ili stoje u dugačkim kolonama tokom špica.
Komentari(0)