OBUĆA ZA SVAKU PRILIKU Kako su nekad pravljeni opanci
Đon se, kako kaže, pravi od teleće kože, bočni deo opanka od svinjske, a gornji deo od kozje.
Po modelu opanaka znalo se i koliko je taj neko imućan. Iako je opančarski zanat ranije bio zlata vredan, danas se u Beogradu time bavi tek nekolicina majstora. Među njima je i Dejan Milosavljević, samouki majstor.
– Počeo sam da se bavim opančarskim zanatom pre 10 godina jer želim da sačuvam ovu majstoriju, koja izumire. Ona je naša kulturna baština i odraz prošlog vremena. Na žalost opančara, ne postoji više nijedna fabrika kože u Srbiji. Zato koristim uvoznu kožu, a ona po kvalitetu i nije baš najpogodnija za naš zanat – počinje priču Dejan i objašnjava da se opanci prave od tri vrste kože.
Kvalitetni opanci, kako kaže Dejan, nisu se nosili svaki dan.
– Dobri opanci su se obuvali kad se išlo na vašar ili na neki skup i predstavljali su statusni simbol. Za svaki dan su se koristili modeli koji su bili od neštavljene kože i koji nisu bili trajni. Brzo bi se izlizali i nisu bili postojani – kaže naš sagovornik.
Đon se, kako kaže, pravi od teleće kože, bočni deo opanka od svinjske, a gornji deo od kozje. I dok nam u svojoj radionici pokazuje razne vrste opanaka, od šumadijskog, vojvođanskog i gumenog, do kosovskog, pažnju nam privlači najstariji par opanaka u radionici, iz sedamdesetih godina prošlog veka.
– Gornji deo takozvanog crnog opanka karakterističan je po sitnom, milimetarskom vezu na gornjoj strani. Za taj deo, pre nekih 60 do 70 godina, koristila se pseća koža. Zbog tog veza, bilo je potrebno nedelju dana da se izradi ovakav par opanaka. Današnji opanci imaju drugačije petlje na gornjem delu i dovoljan je jedan dan za njihovu izradu – kaže opančar i dodaje da se nekada po šiljkanu, iliti vrhu na opancima, moglo odrediti koliko je osoba koja ih nosi imućna i iz kog kraja dolazi.
– Šiljkan, odnosno kljun, karakterističan je za muški opanak. Predstavlja simbol muškosti – kaže on.
Ženski modeli su bez kljuna. Danas opanke uglavnom koriste samo kulturno-umetnička društva, ali često ne poštuju podelu na muške i ženske opanke – kaže naš sagovornik.
Priprema kože za opanke, takozvano štavljenje, majstorija je koje je izumrla. Kako kaže Dejan, koža se nekada potapala u vodu, u kojoj bi stajala satima, a potom bi se ispirala u vodi sa šišarkama kako bi dobila njihovu boju. Nakon toga se ispirala još jednom u kreču.
– Priprema kože u vodi traje oko mesec dana. To se ne radi već nekih 30-40 godina. Čuo sam da jedan majstor u istočnoj Srbiji to još radi – štavi kožu. Voleo bih da imam priliku da to vidim i naučim, jer to su živi čuvari naše kulturne baštine. Kad ti ljudi odu, niko neće znati kako se priprema materijal – kaže Dejan i dodaje da se spremna koža stavlja na drveni kalup i tek onda počinje prava majstorija.
– Drveni kalup postoji u različitim veličinama – po brojevima. Kad je opanak gotov, skine se sa drvenog kalupa i stavi se na drugi kako bi poprimio oblik stopala. Idealno bi bilo da se koža opanka suši na stopalu, jer bi obuća poprimila oblik noge i bila najudobnija – kaže Dejan.
(IZVOR: alo.rs)
NAJSTARIJA NARODNA VEROVANJA: Mnogi SRBI jedno pravilo strogo poštuju da bi izbegli NESREĆU
Najstarija narodna verovanja duboko su ukorenjena u srpskoj tradiciji i mnogi ih strogo poštuju.
BILA INSPIRACIJA TOMI ZDRAVKOVIĆU Obožavana, ali NIJE BILA SREĆNA, najveća muzička zvezda tog vremena je tragično završila život
Rođena kao Zilha Bajraktarević, ostala je upamćena kao jedan od najistaknutijih komercijalnih izvođača narodne muzike i tradicionalnih sevdalinki u bivšoj Jugoslaviji.
USKRS STIŽE BIĆE I LJUSKI OD JAJA Nemojte je bacati, evo za šta sve možete da je iskotistite
Ljuska od jaja je veoma bogata kalcijumom i ima mnogo korisnih primena u domaćinstvu i bašti, za koje možda niste znali.
SVI U ŠUME Praznici su pred nama, a boravak u šumi blagotvoran za mentalno i fizičko zdravlje, evo zašto
Boravak u šumi ima mnoge dobrobiti za zdravlje i blagostanje. Istraživanja sprovedena u Japanu, Koreji, Kini i Evropi potvrđuju koristi ovog prirodnog okruženja.
MEDICINSKI FENOMEN Mladen PREŽIVEO direktan udar GROMA, njegov konj Kokan je imao manje sreće, neverovatna priča
Gornji Milanovac – U svakodnevnom govoru često možemo čuti da kada je nešto zaista teško ostvarivo kažete pre će me udariti grom nego to da se desi.
Komentari(0)