STIGLA IZ ALBANIJE I RODILA MU 5 ĆERKI Konačno im se ostvario san, zahvaljujući jednoj ženi
Prelepa ljubavna priča stiže sa Golija koja pokazuje da iskrene emocije i sloga ruže sve predrasude.

Klodijana i Duško Maraš iz sela Goševo na Goliji već 11 godina uživaju u skladnom braku, a iako im život nije bilo nimalo lak, gotovo uvek na njihovim licima možete videti osmeh. Njihova ljubavna priča počela je na neobičan način u Albaniji, a ova mlada i hrabra žena ističe da se nijedne sekunde nije pokajala zbog odluke.
- Kuma je došla u moje selo da me poseti sa svojim kumom i tako smo se upoznali 6. marta 2013, a već smo se uzeli 28. aprila iste godine. Tada sam imala 15 godina, a Duško 37. Danas je veoma teško naći osobu sa kojom ćeš deliti i dobro i zlo, sa kojom ćeš osnovati porodicu - priča Klodijana i dodaje:
- Godine, druga država i veroispovest, drugačija kultura i običaji - ništa od toga nije bila prepreka za nas. Ja sam katolkinja iz Albanije, plašila sam se kako će sve izgledati kada dođem u Srbiju. Bilo je u početku povuci - potegni, nisam razumela ni jezik, sve mi je bilo novo. Ali, eto, izgleda da je Bog umešao prste i sve je ispalo kako treba. Mi smo već 11 godina zajedno i uvek smo tu jedno za drugo.
Sada imaju pet ćerki, a iako odrastaju u težim uslovima, jer Golija zna da bude zimi veoma surova, te živa na termometru ode u debeli minus, niko od njih se ne žali. A samo do škole u jednom smeru imaju više od 13 km.
- Najstarija ćerka ima 10 godina, a najmlađa godinu i po dana. Snalazimo se kako znamo - kaže kroz osmeh Klodijana.
Kada je pristala da se uda, znala je da Duškova finansijka situacija nije najbolja.
- Znala sam sve, ali ako smo mi dobri ljudi, sve će da se sredi. Džabe ako imaš sve, a nemaš ljubav. Ako nema sloge u porodici, sve drugo ne vredi.
Kada se preselila u Duškov dom, naglašava da ju je njegova porodica prihvatila kao svoje rođeno dete.
- Moje zaove, to ne mogu nikad da zaboravim, plakale su od sreće kada sam došla. Gledale su me ne kao snaju, već kao svoje dete, a i stvarno sam bila devojčica. Kada sam se prvi put porodila, bila sam mlada i neiskusna, mnogo su mi se našle, pomagale i izlazile u susret.
Oboje su vrlo vredi, te se trude da svojoj deci obezbede što bolju budućnost.
- Uglavnom sam kod kuće sa decom, koliko mogu pomažem mužu oko radova u polju. Duško se bavi poljoprivredom, radio je i sa drvima, gde god ga ko pozove, ide da pomaže - objašnjava.
Do skoro su živela u staroj kući koja je pripadala svekru i svekrvi, u kojoj nije bilo ni vode, ni kupatila.
- Nažalost, njih nisam upoznala. Ta kuća je u trošnom stanju, vrlo stara, ali zajedno smo se borili. Odlučili smo da gradimo nešto svoje. Moja Radica, zaovina ćerka, prijvila nas je u Humanitarnu organizaciju "Srbi za Srbe". Verovala sam da će nam dobri ljudi pomoći, a onda se u sve uključila i naša draga Dragana Mirković. Mi smo uspeli da sazidamo do druge ploče, a onda je stigla pevačica i puno nam pomogla sa prijateljima i za sedam meseci je sve završeno - priča Klodijana u dahu i nastavlja: - Kada je Dragana došla, odmah je počela da grli decu. A onda je zaplakala kada je ušla u staru kući i videla u kakvim uslovima smo živeli. Ponašala se prema nama, kao da smo svaki dan zajedno, a ne da se vidimo prvi put. Za moju decu pevala je u Kragujevcu i sva dobit od karata išla je za našu kuću. Moja deca sada imaju uslove za bolje sutra - zaključila je Klodijana uz veliku zahvalnost jednoj od naših najvećih zvezda i Humanitarnoj organizaciji "Srbi za Srbe".
(Stil)

PRE JEDNOG VEKA: Srbija je imala najviše STOGODIŠNJAKA na svetu, a evo šta su tada pisali o nama!
Da li smo pre jednog veka držali svetski rekord u dugovečnosti? Srbija je 1915. smatrana zemljom stogodišnjaka.Ako je verovati tadašnjim američkim novinama, u Srbiji je pre jednog veka živelo 575 stanovnika starijih od 100 godina – tri i po puta više nego danas.

SRBI SU NA PROSTORU LUGANSKA I DONJECKA IMALI SVOJE DVE DRŽAVE Dva Jovana povela su Srbe u seobe, pa postali KRVNI NEPRIJATELJI!
Kriza u Ukrajini tema je koja interesuje ceo svet. Sve oči uprte su u poteze Rusije, NATO pakta, međunarodne zajednice, Ukrajine i svih ostalih bitnih političkih faktora u svetu.

Kad su kneza Mihaila iskasapili na Košutnjaku, on je došao da se uveri da je mrtav: Lovci na njegovu glavu spremili su odmazdu, a ceh je platio Karađorđev sin
Gotovo sva ubistva srpskih državnika povezuje jedna činjenica, a to je da su pred atentat kao po pravilu svi oni ostajali bez podrške velikih sila. Pošto nije bilo nijedne od tih najmoćnijih država koja bi ih zaštitila, oni bi bili prepušteni određenim činiocima unutar zemlje, koji su ionako želeli njihovo uklanjanje.

Rusi su neko vreme u Beogradu, ali na ovih 10 stvari nikako ne mogu da se naviknu: To ne postoji čak ni u Rusiji
Bez obzira koliko dugo žive u našoj zemlji, Rusi su i dalje šokirani zbog ovih 10 stvari!

Glava mu bila iskasapljena, njegovo krvavo odelo i danas se čuva: Za atentat na kneza Mihaila osuđen je i Karađorđev sin, a ovo su mu bile poslednje reči
Mnogima je bilo u interesu da Mihailo bude ubijen. Engleskoj koja je bila protiv samostalnosti Srbije, Austriji koja je u Srbiji videla prepreku ka širenju na Bosnu i Hercegovinu, kao i zbog saveza koji je Mihailo sklopio sa Mađarima neposredno pre atentata.
Komentari(0)