OSEČINA KRIJE NAJNEOBIČNIJI GROB U SRBIJI Solunac podigao spomenik konju, a evo kako glasi ova jedinstvena priča (VIDEO/FOTO)

Jelena Vamović

19:00

Turizam 0

Imanje Petrovića u podgorskom selu Osečina čuva u Srbiji jedinstveni spomenik - podignut konju, kao vek dugo svedočanstvo o ljubavi čoveka i životinje koja je život svom vlasniku spasla u tri rata. Ovo je jedinstven spomenik ne samo u Srbiji, nego verovatno i u Evropi i u celom svetu, kaže istoričar Svetozar Gačić.

OSEČINA KRIJE NAJNEOBIČNIJI GROB U SRBIJI Solunac podigao spomenik konju, a evo kako glasi ova jedinstvena priča (VIDEO/FOTO)
Printscreen/RTS

Spomenik je podigao jedan srpski seljak - Vladislav Petrović iz Osečine, koji je spomenik podigao svome konju Acku sa kojim je prošao oba balkanska i Prvi svetski rat, ukazujući mu tako čast i zahvalnost za spasen život. To u Srbiji jedinstveno obeležje, srećom, postoji i danas, a o njemu brine Ranko Petrović, Vladislavljev unuk.

OSEČINA KRIJE NAJNEOBIČNIJI GROB U SRBIJI Solunac podigao spomenik konju, a evo kako glasi ova jedinstvena priča (VIDEO/FOTO) Printscreen/RTS
 

 

Iz štale izveo je Acka, jednog od sedam konja, Vladislav Petrović i 1912. godine otišao da brani otadžbinu. Sa njim je u rat, sa kobilom Ticom, pošao i rođeni brat Radoje. Posle osam godina ratovanja za otadžbinu, vratli su se u Osečinu sa Ackom i Ticom. Još 5 godina poživeo je Acko kojeg je Vladislav zvao bratom i ratnim drugom. Kad je uginuo, odlučio je da ga sahrani i da mu podigne spomenik. O njemu brine unuk Ranko.

"Ja iz poštovanja i osećam dug prema mome dedi, i jedom i drugom, prema ratnicima, prema Soluncima, prema borcima, osećam iz poštovanja da njihovu tragediju nastavim prema poštovanju konja koji je preneo na svojim plećima, odneo žive i doneo žive i zašto sad ja ne bi to ja sad održavao", kaže Vladislavov unuk Ranko Petrović, zemljoradnik iz Osečine.

Spomenik Acku je pored seoskog puta u Osečini. Vladislav je želeo da ga sahrani na porodičnom groblju, pored sebe. Nije mu ostvarena želja, pa ni on nije hteo u porodično groblje. Sahranjen je u varoši Osečina.

"Ranko je sahranjen tu gde je hteo, Radoje je sahranjen gde je hteo. Vladislav je hteo da se sahrani ovde kraj brata, a konja je hteo da sahrani ovde. Međutim, pop to nije dao", objašnjava Ranko.

Spomenik Acku, u Osečini misle da je jedinstven u svetu, kao priča o velikoj ljubavi čoveka i konja, koja ni posle skoro jednog veka ne može da se izbriše.

Koliko je znano, u prošlosti Srbije niko ni od vladara, ni od vojskovođa, nije se setio da podigne spomenik konju, kao odanom ratnom drugu. Učinio je to, pre nešto manje od sto godina, jedan srpski seljak - Vladislav Petrović iz Osečine, koji je spomen, ukazujući mu tako čast i zahvalnost za spasen život, podigao svome konju Acku sa kojim je prošao oba balkanska i Prvi svetski rat.

To u Srbiji jedinstveno obeležje, srećom, postoji i danas, a o njemu brine Ranko Petrović, Vladislavljev unuk.

 

- Iz štale u kojoj je bilo sedam konja deda je izveo najmlađeg Acka i 1912. godine otišao u Prvi balkanski rat. Sa njim je u vojevanje, vodeći kobilu Ticu, pošao i njegov rođeni brat Radoje. Posle šest godina ratovanja, hvala bogu, obojica su se vratili živi u Osečinu, a živa su bila i oba konja. Još pet godina poživeo je Acko, kojeg je deda Vladislav zvao bratom i ratnim drugom. Zajedno su išli na vašare i druge seoske skupove, a Acko je bio pošteđen svih radova. Kada je uginuo, deda je odlučio da ga sahrani i da mu podigne spomenik, jer ga je na svojim plećima nosio kroz ratove i vratio ga kući živog - priča Ranko Petrović ispred neobičnog spomenika.

 

 

- Jednostavno, kada je Acko uginuo, tadašnji paroh nije dozvolio da se konj sahrani među ljude, iako ga je deda ubeđivao da mu je Acko, pored Radoja, drugi rođeni brat i da ga mora sahraniti u porodičnom groblju. No, nije vredelo, popova je bila poslednja, nije želeo čak ni opelo da održi, zbog čega je Vladislav bio mnogo razočaran. Tako je Acko sahranjen van groblja, na našem imanju pored puta - objašnjava unuk Solunca iz Osečine.

Petrović dodaje da dok je živ neće dopustiti da grob i spomenik konju ostanu zapušteni i zaboravljeni, da, kako kaže, priča o velikoj ljubavi i poštovanju traje i posle celog veka.

 

 

Izvor: rts, blic, meettheserbs

šišatovac

Ovaj manastir je dobio ime po šišarci?! Za njegovu istoriju kažu da je najstrašnija, a evo gde se nalazi

Turizam

15:00

18 decembar, 2025

Kada se na jednom mestu nalazi toliko manastira i crkava kao što je to slučaj sa Fruškom gorom, onda nije redak slučaj da se tu istorija prepliće sa legendama, književnost sa narodnim predanjima, a mitski junaci da idu ruku pod ruku sa stvarnim osobama iz prošlosti našeg naroda. Ovaj „spoj nespojivog“ najbolje se vidi na primeru Šišatovca, manastira na južnim padinama zapadnog dela Fruške gore, za koji se vezuje veliki broj priča o događajima, ali i slavnim istorijskim ličnostima Srbije.

Zlatibor

Ima posla ko hoće da radi - na Zlatiboru najveća potražnja za kuvarima, konobarima i pomoćnim osobljem: Sezona na srpskoj planini sada traje skoro 12 meseci u godini

Turizam

18:00

17 decembar, 2025

Planina Zlatibor je već odavno poznata kao destinacija koja živi 365 dana u godini. Uz veliki trud i rad turističkih radnika, jaz između letnje i zimske turističke sezone gotovo da više ne postoji. Tokom prolećnih meseci, po završetku zimske i pre početka letnje sezone, organizuju se škole u prirodi i rekreativne dečje nastave, dok je jesen rezervisana za poslovne skupove, kongrese i seminare.

Komentari(0)

Loading