SIMBOL SRPSKE ATINE Ovaj sakralni objekat predstavlja najstariju pravoslavnu crkvu u Novom Sadu
Crkva je izgrađena je 1730. godine od strane porodice grčkog porekla Bogdanović, te je zbog toga dugo bila poznata kao Nedeljkova crkva po čoveku čija je zadužbina.

Dugo su se naizmenično držale liturgije i na grčkom i na srpskom jeziku. Nalazi se u ulici Nikole Pašića bb.

Foto: TO Novi Sad
Možda vas zanima:
NOVI SAD GRAD KULTURE Otvoreno 68. Sterijino pozorje
Sterijino pozorje, 68. po redu, pod sloganom "Čovečnost-Usponi i sunovrati" počelo je u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i trajaće do 3. juna.

KAKVE SU RAZLIKE IZMEĐU BEOGRADA I NOVOG SADA? Evo kako je poznati američki magazin uporedio dva srpska grada
Kako biste ih vi uporedili?
Možda vas zanima:
NOVI SAD GRAD KULTURE Otvoreno 68. Sterijino pozorje
Sterijino pozorje, 68. po redu, pod sloganom "Čovečnost-Usponi i sunovrati" počelo je u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i trajaće do 3. juna.

KAKVE SU RAZLIKE IZMEĐU BEOGRADA I NOVOG SADA? Evo kako je poznati američki magazin uporedio dva srpska grada
Kako biste ih vi uporedili?
Ctkva je porušena u Buni (1849) kao i mnoge druge građevine u Novom Sadu. Obnovu, završenu 1862. finansirali su veliki dobrotvori Marija i Jovan Trandafil iz fonda koju su za tu namenu i osnovali.
Nikolajevska crkva je barokna građevina manjih dimenzija na kojoj se ističu zvonik nad zapadnim pročeljem i manja kupola iznad centralnog dela naosa. Ikonostas je oslikao novosadski slikar Pavle Simić (1818-1876). Njegov rad u okviru crkvenog slikarstva se dovodi u vezu sa nazarenskim slikarstvom sa kojim se verovatno upoznao tokom studija slikarstva na Akademiji u Beču.
U crkvi su sahranjeni dobrotvori Marija i Jovan Trandafil i njihova rano preminula deca Kosta i Sofija. U njoj su 1913. kršteni i sinovi Alberta Ajnštajna i njegove prve žene Novosađanke, Mileve Marić-Ajnštajn. Na spoljnom zidu crkve se nalazi najstariji zapis reči Novi Sad na srpskom jeziku.
Barokni toranj je dozidan posle izgradnje crke, a kube, karakterističnog izgleda za ruske crkve, vezuje se za pomoć koja je iz Rusije dobijena 1852. za novosadske crkve stradale u bombardovanju 1849. i kao simbol ruskog prisustva na ovom prostoru. Obnovljeno je nedavno pre nego što sam načinio ove fotografije.
Na sevrnom spoljnjem zidu je nadgrobna ploča novosađanina Simeona Radonića, umrlog 1749. (godinu dana posle proglašenja Petrovaradinskog šanca za slobodan kraljevski grad, i to je jedna od najranijih ploča u kojoj se pominje Novi Sad kao novo ime grada. Na već nečitkoj ploči, koja je prvobitno bila na tlu pored crkve a sada je pročvršćena uz zid ispod prozora, piše da je tu 1754. sahranjen jedan od ktitora – Stojić Bogdanović.

CRNO OGLEDALO ISTOKA: Jezero gde se utopilo više ribolovaca i zašto lokalci izbegavaju da plivaju
Borsko jezero na istoku Srbije važi za turistički dragulj, ali iza njegove bistre vode krije se mračna priča o nesrećama i legendama. Otkrivamo zašto ovo veštačko jezero, stvoreno na mestu rudnika, ima reputaciju opasnog mesta koje iznenada "vuče" kupače i kako je njegova prošlost dovela do misterije.

TAJNA MESTA BEZ PUTA: Zašto je selo Drvengrad u Mokroj Gori, pre Kusturice, bilo poznato po čudnim proricanjima
Pre nego što je postao turistička ikona i filmski set, Drvengrad u Mokroj Gori bio je samo jedno od mnogih brdskih sela zapadne Srbije. Otkrivamo kako je nastala ideja o kućama "sklopljenim" na brdu i kakvu tajnu proricanja je skrivala Šarganska osmica.

Vladimir na planinskom proplanku "parkirao" vagon i šine i napravio jedinstveni kafić: Ljude jedno oduševljava
Ono što im je predstavljalo najveći problem jeste dopremiti grdosiju od vagona od Valjeva do Tare, ali ne samo njega već i prave pravcate šine

LEKOVITA BANJA DOBIJA SPORTSKI SADRŽAJ Tereni za tenis, košarku i odbojku gradiće se na crkvenoj zemlji
Neobična ali značajna saradnja Eparhije mileševske i opštine Priboj

Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Komentari(0)