Materijali koji se koriste za izradu posudja i sam način izrade su apsolutno ekološki.
Shutterstock
Smeštena u dolini reke Đetinje, Zlakusa je selo koje pored prelepih i idiličnih prizora ima i svoj zanat koji je upisan na UNESCO-vu listi svetske nematerijalne kulturne baštine. U pitanju je lončarski zanat, koji se među meštanima Zlakuse prenosio sa kolena na koleno.
Zlakuska grnčarija je specifična zbog sastava i načina izrade. Sastav je 50% glina a 50% kamen – mineral kalcit. Kamen daje posudju jos veću postojanost, i omogućava zidanje velikih formata. Glina se vadi iz okolnog sela Vranjani, zatim se potapa u vodu gde ostaje 7 dana. Kamen se doprema iz takodje obližnjeg sela Rupeljevo, melje i ta fina prašina se meša sa glinom. Jedan majstor je u stanju da izradi od 3 do 6 komada posudja dnevno.
Izrada se vrši na drevni način, na takozvanom kolu, gde jednom rukom majstor od valjčića materijala zida sud a drugom rukom pokreće kolo. Pošto se izradi, sud ide na sušenje (dal u hladovini ili na provetrenom mestu). Posle par dana sušenja (do 15 dana, za velike sudove) posudje dobija završne dekorativne detalje i obrade i sprema se za pečenje na temperaturama u rasponu od 700 do 900 stepeni.
Po završetku pečenja, sud ponovo prolazi ozbiljnu kontrolu majstora i tek zatim je spreman na put ka svom kupcu . Materijali koji se koriste za izradu posudja i sam način izrade su apsolutno ekološki.
Interesantna je i priča kako je ovo selo dobilo svoje ime.Naime, delom teritorije današnjeg sela prolazili su turski karavani, utabanim rimskim putevima a puni robe i dukata, što je uvek privlačilo pažnju hajduka. Upravo, najzgodnije i omiljeno mesto hajducima za prepad na prolazeće karavane bila je jedna kosa (prevoj) u današnjem ataru sela.
Pošto su napadi na turske karavane na tom mestu učestali upravo prilikom prelaska preko te kose, Turci, zazirući upravo od tog mesta nazvaše tu kosu po zlu, odnosno zla kosa. Vremenom, taj naziv se ustali i kod samog naroda koje je nastanjivalo taj deo nahije i opet, vremenom, prilikom izgovora i nepreciznog tumačenja došlo je do prelaska glasa „o“ u glas „u“ i odatle današnji naziv sela ZLAKUSA.
Zlakusa na karti:
Lepotesrbije.alo.rs je i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Udaljena dvadesetak kilometara od centra Gornjeg Milanovca, kraj puta za Кragujevac leži selo Gornja Crnuća, u kojoj je od 1815. do 1817. stolovao „prvi srpski knez posle Кosova”, Miloš Obrenović. O njegovom životu u Crnući i neraskdivioj vezi ovog rudničkog sela i srpske dinastije, pre sedam godina u autorskom izadnju, svetlost dana ugledala je knjiga „Кnez Miloš i Crnuća”, autora Jevđa A. Jevđića.
Manastir Crna reka smešten je na tromeđi Kosovske Mitrovice, Rožaja i Novog Pazara, a spas u njemu pronalaze i pravoslavci i muslimani. Veruje se da ima isceliteljske moći, a da su mošti sveca Petra Koriškog čudotvorne.
Manastir Svetog Luke u Bošnjanu izgrađen je za vreme Turaka, a danas je centar duhovnosti i hodočašća. U manastiru se nalazi jedno od najvećih zvona na Balkanu, teško 13 tona, koje je dar od porodica iz Rusije.
Na planini Tari posebno mesto zauzimaju rezervati prirode, a prvi su zahvaljujući svom velikom značaju proglašeni još pedesetih godina prošlog veka. Tada je ustanovljeno oko osam rezervata prirode, a zajednička tačka svih njih jeste Pančićeva omorika. Kasnije jedan od tih rezervata je proglašen za regionalni park prirode, to je Zvezda, a zatim se 1981. godine osniva Nacionalni park Tara i svi ti rezervati prirode postaju deo nacionalnog parka.
Komentari(0)