Stanište mnogih vrsta koje se vezuju za plavna područja uz velike reke.
Shutterstock
Na obalama Dunava, tačnije između 1367. i 1433, kilometra njegovog toka, nalazi se specijalni rezervat prirode „Gornje podunavlje“. Deo je velikog ritskog kompleksa, koji se prostire i u Hrvatskoj i Mašarskoj. Specijalni rezervat prirode „Gornje Podunavlje“ je sastavljeno od Monoštorskog o Apatinskog rita, a prostire se na površini od 19 600 hektara.
Rezervat „Gornje podunavlje“ je stanište za mnoge vrste koje se vezuju za plavna područja uz velike reke. U rezervatu je prisutna 51 vrsta sisara, 248 vrsta ptica, 50 vrsta riba, 11 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmizavaca, ogroman broj beskičmenjaka, od kojih se izdvaja fauna leptira sa preko 60 vrsta dnevnih leptira., više od 1000 biljnih vrsta…
Ovo područje stanište je retkih biljnih vrsta kao što su kukurjak Eranthis hyemalis, rebratica Hottonia palustris i borak Hippuris vulgaris, značajno plodište i migratorna staza riba, gnezdilište orla belorepana Haliaeetus albicilla i crne rode Ciconia nigra i stanište najveće populacije jelena Cervus elaphus u Srbiji.
Za prostor „Gornjeg Podunavlja“ specifično je i preklapanje mnogih etniciteta i kultura. Prisutan je širok spektar narodnih nošnji, karakteristični folkor i običaji. Mnogi običaji kao deo tradicije, danas imaju karakter manifestacije kao što je Maskirani karneval u Kupusini, Šokačka svadba sa “grožđe balom” u Sonti, negovanje izvornih narodnih pesama iz starog zavičaja (Lika i Banija) u Prigrevici, Apatinske ribarske večeri koje se održavaju svaki mesec, “Zlatni kotlić” takmičenje u pripremi “Fišpaprikaša” i dr. Na ovom prostoru spremaju se tradicionalna jela od ribe (fiš-paprikaš, riblja čorba, riba u rašljama) i divljači.
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Nekada davno, pre nego što je Novi Sad postao epicentar kulture u Vojvodini, postojala je "Srpska Atina" u senci. Otkrivamo zašto su Sremski Karlovci, mali grad na Dunavu, istorijski bili veće središte srpskog duha i kako su čuvali najstariju apoteku na Balkanu.
Titelski breg je lesna zaravan i breg u pokrajini Vojvodini, na severu Srbije. Nalazi se u jugoistočnoj Bačkoj (u regiji Šajkaška), između gradića Titela na jugu, sela Lok, Vilovo i Šajkaš na jugozapadu, sela Mošorin na severu i reke Tisa na istoku. Nadmorska visina mu je 128 metara, a pruža se pravcem severozapad-jugoistok.
Komentari(0)