Skriveno jezero Vučje kod Vranja: Tihi biser juga Srbije koji još nije otkrio turizam
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Na obroncima Besne Kobile, samo 20 minuta od Vranja, nalazi se jezero koje ne zna za gužvu, kafiće i buku – ali zna za mir, tišinu i pogled koji ostaje zauvek
Tradicija vezuje ovaj lokalitet za vojvodu Nikolu Skobaljića, velikog junaka koji je ratovao sa Turcima Osmanlijama i nikada nije bio poražen. Ovaj čovek, po predanju, Nikola Skobaljić nije rođen, a nije ni stradao kao drugi, "obični" ljudi.
Atraktivnost ovog dela Porečja upotpunjava činjenica da se nalazi na levoj strani kanjona Vučjanke, jednog od najlepših u Srbiji, čiji slapovi odišu umetnošću kakvu samo čista priroda može da stvori, uz hidroelektranu koja datira još iz 1903.
Uprkos tome što su od bogomolje ostale samo ruševine, priča o njenom postojanju prenosila se s kolena na koleno, pa se narod o velikim praznicima okupljao na mestu na kom je nekada bila svetinja.
Prirodne lepote leskovačkog kraja krase kanjon reke Vučjanke
Danas grad Leskovac pokušava da nešto slično pokrene na svojoj teritoriji u podnožju planine Kukavica, da Srbiji predstavi kanjon reke Vučjanke kao nacionalno dobro, a u okolnim selima oživi domaći turizam.
Đokini virovi predstavljaju kompleks od dva vira u srednjem delu kanjona reke Vučjanke, desne pritoke reke Veternice.
Na jedan kilometar od Vučja,uz kanjon reke Vučjanke, okružena bujnim zelenilom, nalazi se Crkva rođenja Svetog Jovana Krstitelja, takođe delo arhitekte Grigorija Samojlova. Sagrađena je 1938. godine na mestu gde je bila srednjovekovna, zadužbina Nikole Skobaljića, koju su Turci po osvajanju ovih krajeva uništili.
Puno je atrakcija od kojih zastaje dah, a ovaj veličanstven kanjon ubraja se u najlepše u Srbiji
Neverovatna sudbina ovog srpskog junaka dobro je poznata svakom Leskovčaninu. Međutim, van ovog grada, retko ko je i čuo za Nikolu Skobaljića i njegovu borbu protiv turskih osvajača.
Svega 26 godina nakon oslobođena od Turaka, nadomak Leskovca počela je sa radom hidroelektrana koja od 1903. do danas kontinuirano napaja strujom elektro-mreže Srbije.
Srpski vojnici su se, neposredno pre boja, skupljali u šumama Kukavice, ali se većina boraca iz bitke nije vratila. Dugo nakon toga, majke, udovice, sestre, kukale su za poginulim vojnicima, pa je narod planinu zbog toga nazvao Kukavica.
Šumovita planina Kukavica sa kanjonom reke Vučjanke, biser je juga Srbije. Zbog živopisne prirode i vrednih spomenika istorije ove destinacija je raj za ljubitelje prirode i veliki turistički potencijal Srbije.