Sveti Trifun , zaštitnik vinove loze i ljudi

Sveti Trifun se slavi 14. februara i u mnogim krajevima Srbije se smatrao danom kada se loza prvi put obilazi nakon zime. Vinogradari bi odlazili u svoje vinograde, sekli prvu grančicu, polivali je vinom i izgovarali molitvu da godina bude rodna i loza zdrava. Verovalo se da ako je vreme tog dana vedro, vinova loza će dobro roditi. Ako pada sneg ili je magla, godina će biti teška i siromašna po plodovima.

U nekim delovima zemlje ovaj dan se obeležavao i kao dan zaštite od zmija i glodara, pa su domaćice posipale pragove pepelom ili solju.

Sretenje Gospodnje , dan kada se sreću zima i proleće

Sretenje se slavi 15. februara i ima izuzetno bogatu simboliku. Pored crkvenog značaja, ovaj praznik u narodu ima duboko ukorenjeno značenje povezano sa prirodom. Kaže se da se na taj dan sreću zima i proleće, a narod je pratio vreme kako bi znao kakva će godina biti.

Ako medved izađe iz svog brloga i uplaši se sopstvene senke, verovalo se da će se vratiti u zimsku jazbinu i da nas čeka još hladnih dana. Ako senke nema, dolazi rano proleće. Taj dan se provodio u miru, domaćini nisu radili teške poslove, a sveće koje su se palile čuvale su se tokom cele godine kao zaštita od oluja i nevremena.

Sveti Simeon Mirotočivi – snaga vere i porodične molitve

Sveti Simeon se slavi 26. februara i u narodnom predanju je bio poznat kao svetac koji donosi mir u kuću. Verovalo se da treba da se okupe svi članovi porodice na zajedničkom ručku, bez svađe i prepirke. Tog dana bi se blagosiljala kuća, palila kandila i čitala molitva za zdravlje porodice.

U nekim krajevima Srbije, žene su tog dana mesile pogaču bez kvasca i davale je deci da pojedu bez reči – verovalo se da će time cela kuća biti zaštićena od zla i nesloge.

Zašto su naši stari verovali u ove dane više nego u kalendar

U vremenu kada nije bilo interneta, televizije ni vremenske prognoze, ljudi su čitali znakove iz prirode i povezivali ih sa praznicima. Dani kada se obeležavaju sveci nisu bili samo duhovni trenuci već i vreme kada se donose važne odluke – da li početi setvu, kada izvesti stoku, kad se može početi sa radovima u polju.

Sveci su bili više od verskih figura. Oni su bili vodiči kroz godinu, zaštitnici sela i poseda, čuvari ognjišta i porodične sreće.

Običaji koje vredi sačuvati

Iako danas sve više ljudi zaboravlja značenje ovih praznika, oni su i dalje duboko urezani u identitet srpskog naroda. Paljenje sveće na Sretenje, odlazak u vinograd za Trifundan, tiha molitva na dan Svetog Simeona – to nisu samo tradicija i običaji. To je način da ostanemo povezani sa sobom, svojom porodicom i prirodom koja nas okružuje.

U februaru se, više nego ikada, vidi snaga starih verovanja. I možda je baš to znak da bi trebalo da ih se češće setimo.