KAKO JE VOJVODA RADOMIR PUTNIK DOBIO SVOJE NEOBIČNO PREZIME: Nakon ovoga, prenosilo se s kolena na koleno!
O njegovoj vojničkoj karijeri zna se mnogo, ali je poreklo njegovog prezimena manje poznato
 
                                Radomir Putnik je tokom svoje bogate vojničke karijere bio dva puta načelnik Glavnog generalštaba, pet puta Ministar vojni i načelnik Štaba Vrhovne komande Vojske Kraljevine Srbije u Balkanskim i Prvom svetskom ratu i svakako jedan od najvećih vojnih stratega u istoriji našeg naroda. O njegovoj karijeri zna se mnogo, ali je poreklo njegovog prezimena manje poznato.
Radomir Putnik rođen je 24. januara 1847. godine u Kragujevcu. Njegov otac Dimitrije rođen je u Beloj Crkvi kao sin jedinac i bio je učitelj. Iz Banata se preselio u Kragujevac, gde je bio poznat kao najbolji učitelj u osnovnoj školi. Majka mu se zvala Marija, i kao i njegov otac, rodila se u Beloj Crkvi.
Putnik je imao dva brata i dve sestre.
O ovom slavnom srpskom vojskovođi iz balkanskih i Prvog svetskog rata mnogo se zna i mnogo je pisano. Ipak, poreklo neobičnog prezimena vojvodine porodice – Putnik, manje je poznato.
Priča kaže da je prezime Putnik Radomirova porodica dobila u vreme kada su se njihovi preci, tačnije deda Arsenije, doselili sa Kosova u Banat, u Belu Crkvu. Verovatno su zbog činjenice da su “doputovali” i dobili prezime, mada o tome postoji i jedna, koloritnija priča.
Naime, kažu da je, kada su dedu Radomira Putnika, Arsenija, koji je tada imao oko sedam godina, upitali kako se zove, dečak odgovorio da je on “putnik u nepoznatom pravcu”.
Tako je Arsenije postao prvi Putnik, a prezime se posle prenosilo sa generacije na generaciju sve do vojvode Radomira Putnika.
(Istorijski zabavnik)
 
            MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
 
            Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
 
            Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
 
            Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
 
             
                 
             
            
Komentari(0)