OVAKO SE PARTIJALO 60-TIH U BEOGRADU: Bilo je alkohola, onaj ko dođe sa novom pločom je bio heroj! (FOTO)
Ko najbolje razume vašu želju da odete na žurku, izlazite do kasno i zabavljate se sa društvom? Ko je osoba koja najviše voli da sluša dok joj pričate kako je bilo u provodu i uvek vam tutne koji dinar u džep „za piće“? Naravno baka. A da li ste se zapitali zašto je tako?
Jeste, voli vas baka i sve bi uradila da vas usreći, ali ima tu još nešto.
Naime, u za vas dalekim pedesetim i šezdesetim godinama prošlog veka, u Beogradu su tek počele da se održavaju žurke. U ovim zabavama baka je uživala „punim plućima“ i dobro zna zašto unuci i unuke tako žarko vole ova okupljanja „koje kvare mlade“, kako su u njenoj mladosti odrasli govorili.
Novinari časopisa „Duga“ je, 1960. godine, objavio razgovor sa nekoliko učenika i studenata, ko zna možda je i vaša baka bila među njima, koji su im otkrili šta se to sve dešava na žurkama iza zatvorenih vrata, daleko od čvrste vaspitne ruke roditelja.
Možda vas zanima:
Ovako je Džek Nikolson, a ovako Hičkok pričao o večitom gradu: Ovo su najlepši citati o Beogradu!
"Ma kakav Amsterdam, Pariz, Njujork, London, Rim, ma kakav Singapur, Monte Karlo, Delhi...", pevao je Đorđe Marjanović o srpskoj prestonici.
Možda vas zanima:
Ovako je Džek Nikolson, a ovako Hičkok pričao o večitom gradu: Ovo su najlepši citati o Beogradu!
"Ma kakav Amsterdam, Pariz, Njujork, London, Rim, ma kakav Singapur, Monte Karlo, Delhi...", pevao je Đorđe Marjanović o srpskoj prestonici.
Možda vas zanima:
Ovako je Džek Nikolson, a ovako Hičkok pričao o večitom gradu: Ovo su najlepši citati o Beogradu!
"Ma kakav Amsterdam, Pariz, Njujork, London, Rim, ma kakav Singapur, Monte Karlo, Delhi...", pevao je Đorđe Marjanović o srpskoj prestonici.
Devojke na žurkama
Gimnazijalka A.B. koja je tada imala 15 godina ispričala je da žurke posećuje nekoliko puta mesečno.
„To obično kada je nekome od mojih drugarica ili drugova rođendan. Zimi više, nego preko leta. Odlazim tamo da bih mogla da igram. To je prvi i najglavniji razlog. Tu sam i naučila da igram. Mnogo volim da igram. Na igranke ne odlazim, jer tamo je zapara, gužva, a poneki put dođe i do tuče...
Inače, na našim žurevima se ništa naročito ne događa. Obično nas ima desetak do petnaest. Kada ne igramo svi sedimo u grupi i pričamo. Ne puši se, ne pije se alkohol i ne igraju se „fote“. Svi smo samo dobri drugovi. Devojke su iz istog razreda, a mladića ima i iz drugih, starijih odeljenja. Najglavnije je za dečake, koje pozivamo, da znaju dobro da igraju...
Gotovo uvek su s nama i mame onih kod kojih se žur priređuje. Rastajemo se uvek oko devet sati i tada odlazimo u grupama kući, ili nas roditelji sačekuju“, ispričala je devojka.
Dvadesetogodišnja D.V. je tek završila gimnaziju. Njena iskustva sa beogradskim žurkama se malo razlikuju.
„Mladići donesu piće, a devojke jelo. Ni jedna devojka ne dođe sa svojim mladićem, niti mladić sa svojom devojkom. Tu se sklapaju nova poznanstva. Uvek – drugi mladići i devojke. Vodi se računa da se pozovu zgodni mladići i zgodne devojke. Naravno, ko ima nove ploče, uživa prednost...
Prostorije su osvetljene diskretnim svetlima, stolne lampe daju bolji štimung. Zamislite da igrate bluz pod svetlom nekog blještavog lustera.
Inače, kod nas postoje dve vrste muškaraca. Oni koji igraju u „be-bop“ stilu i oni koji su specijalisti za lagane stvari. Ko ne zna moderno da igra i ko ne poznaje muziku, ne može da bude pozvan na naš žur...
Zadržavamo se obično do 12 ili jedan sat posle ponoći. Svi zajedno odlazimo kućama, izuzev ako se nekoj devojci neki mladić dopada i obratno, onda njih dvoje odlaze sami. Svojoj mami kažemo pravo vreme u koje se vraćamo, a kad nas tata o tome pita, mi uvek sat ili dva „ukrademo“. Inače, tajne sa naših žureva ne pričamo roditeljima. Kad razgovaramo o tome, mi izmislimo drugu priču, naravno, vodeći računa da deluje ubedljivo, jer može da se desi da nas proveravaju.“
Kako su partijali momci
Mušku perspektivu beogradskih žurki dao je M.N. takođe učenik gimnazije.
„Na žurevima sam daleko od kontrole roditelja. Tu se, nekako, osećam drugačije nego obično. Mogu slobodno da zapalim cigaretu, da ispijem neku čašu. Svi vas gledaju sa nekim respektom, osećate se kao pravi muškarac...
U sobu nam niko od starijih ne ulazi. Sedimo sami, igramo, pričamo viceve i pravimo štosove. Devojke se poneki put kao naljute zbog nekog štosa, ali one nisu uvek u stanju da shvate suštinu. Od nas niko ne ide ni sa jednom od ovih cura, pošto ih viđamo svaki dan, nisu nam interesantne.“
Jedan student druge godine prava prošao svoj deo beogradskih zabava zbog čega je počeo da ih zaobilazi.
„Dok sam bio mlađi odlazio sam često na žureve, jer su me interesovali. Ali, mislim da sam više voleo da posmatram kako se drugi zabavljaju. Žurevi su vrlu glupa stvar. Zato sam ostao samo posmatrač. I sad neki put odem, ali više volim da šetam sa svojom devojkom.
Njoj, naravno, ne dozvoljavam da ide na žur, jer sam čuo da ima i takvih žureva gde se često događaju stvari koje ne želim da ona vidi. Za takve žureve treba da se zainteresuju i roditelji i pedagozi. Međutim, ima žureva gde se samo slušaju ploče i igra, ali društvo vrlo brzo traži neki drukčiji način zabave, jer sve te ploče i rock and rollovi na kraju dosade. Prema tome žur ne može da bude pozitivna stvar. Kolovođe sve pokvare“.
Da li su ovi, nekada mladi ljudi bili u potpunosti iskreni u svojim pričama ili su odlučili da nešto ipak prećute ili ostave nedorečenim, procenite sami. Ipak, sada vam je, možda, malo jasnije zašto baki oko zasija svaki put kada joj opisujte šta se dešavalo na poslednjoj žurci i koga ste to novog upoznali.
Evo kako se krsna slava uvodi u novi dom: Ovo je jedini ispravan način
Krsna slava je jedan od najdublje ukorenjenih običaja u pravoslavnim porodicama, simbol porodične tradicije, zajedništva i duhovne povezanosti kroz generacije.
Sigurna ruka, strpljenje i osećaj za svetlo i senku: Milovan iz sela Bapsko polje je pirograf - ono što on stvara ne može da napravi veštačka inteligencija
Pirografija je umetnička tehnika stvaranja crteža, ornamenata i natpisa spaljivanjem površine drveta užarenim metalnim vrhom. Iako se danas prepoznaje kao poseban vid likovnog stvaralaštva, ova tehnika svoje korene ima u starim zanatskim veštinama, pa se s pravom može smatrati drevnim umetničkim zanatom koji spaja ručni rad, preciznost i stvaralačku dušu.
Stradao zbog vere: Priča o Svetom Hristu koju svi treba da znamo
Na današnji dan, 11. decembra, vernici SPC obeležavaju praznik posvećen Svetom mučeniku Hristu — mladiću koji je svojim životom i stradanjem u 20. veku ostavio dubok trag u srpskom duhovnom pamćenju.
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
U JEDNOJ REČENICI: Nušić je dao najbolju definiciju ŽENE
Branislav Nušić i Darinka imali su troje dece: Margitu, Strahinju Bana i Oliveru. Olivera je umrla kada je imala samo dve godine. Nušić je bio veoma privržen svojoj deci, koju je vodio u slikarske ateljee i u pozorište. NJegova deca su glumila u nekim njegovim predstavama.
Komentari(0)