Tokom Drugog svetskog rata, 1942. godine, u 13 logora u Norveškoj internirano je oko 4000 Jugoslovena, od čega 3840 Srba, a od toga oko 40 logoraša iz Gornjeg Milanovca i okoline. Manje od polovine interniraca, tačnije 1660, je uspelo da izbegne smrt u nacističkim logorima, a najviše zbog pomoći domaćeg stanovništva koje im je dostavljalo hranu, lekove i druge potrepštine, a uz njihovu pomoć neki su uspeli i da pobegnu.
Kuća srpsko-norveškog prijateljstva, poznata i kao Norveška kuća (norv. Det norske hus), nalazi se u Gornjem Milanovcu, na istočnom ulazu u grad sa Ibarske magistrale. Ranije se zvala “Kuća jugoslovensko-norveškog prijateljstva”, ali je 2008. godine Jugoslovensko-norveško društvo promenilo naziv u Srpsko-norveško društvo, jer je svih devetnaest ogranaka društva iz Srbije, čime je u isto vreme izmenjen i naziv ove zgrade.
Ideja o gradnji ovog zdanja potekla je od aktivista Društva jugoslovensko-norveškog prijateljstva, koje je osnovano 9. februara 1969. u Nišu. Društvo su činili preživeli logoraši i predstavnici Norvežana koji su im pomagali.
Arhitekta Aleksandar Đokić je sredinom 80-ih godina 20. veka proveo šest meseci u Norveškoj kako bi došao do ideje kakav objekat treba graditi i da bi isti podsećao i na norvešku i srpsku kulturu.
Možda vas zanima:
Stare drvene bandere iz doba Tita konačno se menjaju: Sela u Gornjem Milanovcu dobijaju novu i modernu elektromrežu vrednu preko 30 miliona dinara
U selu Lunjevica kod Gornjeg Milanovca, u zaseoku u kom ima oko 30 domaćinstava i vikend kuća, obnovljena je elektromreže, koja je postavljena pre više od tri decenije i zbog dotrajalosti je često izazivala prekide u snabdevanju električnom energijom.
Ovako će izgledati korito reke Despotovice nakon rekonstrukcije: Spas za građane od poplava ali i sjajno mesto za rekreaciju - biće izgrađene pešačke i trim staze
Projekat vredan više od milijardu dinara
Možda vas zanima:
Stare drvene bandere iz doba Tita konačno se menjaju: Sela u Gornjem Milanovcu dobijaju novu i modernu elektromrežu vrednu preko 30 miliona dinara
U selu Lunjevica kod Gornjeg Milanovca, u zaseoku u kom ima oko 30 domaćinstava i vikend kuća, obnovljena je elektromreže, koja je postavljena pre više od tri decenije i zbog dotrajalosti je često izazivala prekide u snabdevanju električnom energijom.
Ovako će izgledati korito reke Despotovice nakon rekonstrukcije: Spas za građane od poplava ali i sjajno mesto za rekreaciju - biće izgrađene pešačke i trim staze
Projekat vredan više od milijardu dinara
Možda vas zanima:
Stare drvene bandere iz doba Tita konačno se menjaju: Sela u Gornjem Milanovcu dobijaju novu i modernu elektromrežu vrednu preko 30 miliona dinara
U selu Lunjevica kod Gornjeg Milanovca, u zaseoku u kom ima oko 30 domaćinstava i vikend kuća, obnovljena je elektromreže, koja je postavljena pre više od tri decenije i zbog dotrajalosti je često izazivala prekide u snabdevanju električnom energijom.
Ovako će izgledati korito reke Despotovice nakon rekonstrukcije: Spas za građane od poplava ali i sjajno mesto za rekreaciju - biće izgrađene pešačke i trim staze
Projekat vredan više od milijardu dinara
Na osnovu njegovog projekta, Kuća je izgrađena i svečano otvorena krajem septembra 1987. godine. Sastoji se 90% od drveta, a ostatak je od stakla. Sva građa je isečena i obrađena u Norveškoj, a u Gornjem Milanovcu gotovi elementi su samo montirani onako kako su bili označeni brojevima.
Kuća je izgrađena od dobrovoljnih priloga koji su stizali iz cele Jugoslavije, a sredstva su takođe dali Jugoslovensko-norveško društvo (JND), opština Gornji Milanovac i GP Graditelj iz Gornjeg Milanovca (koje je izvodilo radove), a čiji je tadašnjni direktor, Živorad Bata Knežević, bio jedan od preživelih interniraca. Jedan od najvećih priloga dao je kralj Norveške, a deo radova izveden je dobrovoljnim radom učenika i studenata iz Norveške i Gornjeg Milanovca.
Kuća srpsko-norveškog prijateljstva je iste godine kada je sagrađena dobila Borbinu nagradu za najbolje arhitektonsko ostvarenje, koja je u to vreme bila najznačajnija arhitektonska nagrada SFRJ. Ova jedinstvena građevina sublimira vikinški brod i staru norvešku brvnaru, simbolizujući prijateljstvo dva naroda.
Lepote Srbije su i na Instagramu, zapratite nas za još zanimljivih priča:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)