Činimo veliki greh radeći ove stvari na sahrani! Crkva nikako ne odobrava ove običaje
Neretko se dešava da se na pravoslavnim grobljima sprovode suvišni srpski običaji, nepoznati u davna vremena.

Čini se da nijedan narod nema tako nemaran odnos prema grobovima svojih srodnika kao Srbi.
S jedne strane, taj nemar je apsolutno zapostavljanje grobnih mesta, koje uključuje njihovo neobeležavanje i neodržavanje.
S druge strane, u pojedinim krajevima Srbije ide se u drugu krajnost. Na grobljima se podižu skupoceni spomenici, kapele novokomponovane arhitekture, koje više liče na vikendice u kojima ima sve ono što ima i u domu – frižideri, televizori, kreveti.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Možda vas zanima:

Danas slavimo Cveti, praznik velike sreće – evo koji su narodni običaji na ovaj dan
Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Uvek pada u nedelju, dan nakon Lazareve subote, i nedelju dana pre Uskrsa.

NARODNA VEROVANJA O NOVCU: Ovo su 10 načina da ga zadržite
Novac možda ne donosi sreću, ali je veoma bitan faktor u životu.
Ovo je strašan običaj koji crkva ne odobrava!
Spomenik treba da bude skroman sa hrišćanskim obeležjem u obliku krsta.
Mnogo je važnije sećati se svojih umrlih u molitvama, a činiti dobra dela za pokoj njihovih duša pomaganjem sirotinji, davanjem priloga crkvama, bolnicama, domovima za nezbrinutu decu i drugim humanitarnim ustanovama.
Što se tiče stava crkve oko opela i sahrane pokojnika, za crkvu je najvažnije žito, vino i sam čin opela.
Opelo je molitva u kojoj se sveštenik moli za pokoj duše pokojnika i za oproštaj grehova njegovih koje je kao čovek u životu učinio.
Važni su i pomeni koji se vrše od kuće do groblja, jer je pomen, takođe molitva.
Međutim, u nekim krajevima Srbije, za pogreb su vezani brojni suvišni i štetni običaji, koji su često, čak i u suprotnosti sa učenjem crkve. Teško je u narodu menjati takve običaje, naročito one koji su vekovima prisutni, ali u novije vreme zavode se novi običaji, koji se lako mogu menjati.
Jedan od takvih je i kupovina venaca za sahranu, zatim darivanje raznim darovima svih koji prisustvuju sahrani. I jedno i drugo iziskuju velike izdatke, a potpuno je suvišno.
Mnogo bi bolje bilo da se novac za kupovinu venaca preda domaćinu ili toj kući, što bi dobro došlo u snošenju troškova sahrane.
Takođe se uobičajila velika i obilna priprema jela i pića za sahrane, pa se dešava da, kada se gosti najedu i napiju, sahrana se pretvori u gozbu, a ponekad učesnici u pijanom stanju počnu da se nedolično i neprikladno ponašaju.
To je nedopustivi greh prema pokojniku i njegovoj rodbini.
Protiv ovakvih pojava treba da se bore svi ozbiljni i bogomoljni ljudi u srpskom narodu.
Pomenućemo i običaj u nekim krajevima Srbije, kada narod dolazi sa groblja, da se sačekuje u dvorištu gde svi peru ruke, uzimaju ugljen od žara, pa ga premetnu u rukama i prebace preko sebe.
To je ostalo iz vremena kada su Srbijom harale zarazne bolesti i na taj način se po naredbi građanskih vlasti vršila dezinfekcija.
To danas nije obavezno činiti. Dobro je samo pripremiti vodu i peškir ako nema česme ili kupatila da narod opere ruke, što je osnov higijene.
Za četrdesetodnevni parastos takođe su vezani brojni običaji, među kojima je klanje “dušnog brava”.
To ne spada u crkvene i verske običaje.
Pod te običaje se jedino kao cilj klanja može podvesti i opravdati da se nahrani sirotinja, kao dobro delo za pokoj duše umrloga. Sve ostalo je čist paganski, necrkveni običaj vezan za žrtvoprinošenje.
Posle šest meseci ili jedne godine, takođe se mogu vršiti molitve, odnosno parastosi za umrle.
Tada se, kao i za četrdeseti dan, priprema žito koje osvećuje sveštenik, izlazi se na groblje, pale se sveće i prekađuje grob.
Parastosi se mogu održavati i češće, a gozbe ni u tim povodima nisu crkveni običaji.

Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.

Kako je Hajduk Veljko branio Negotin sa „Praskalicom“
Hajduk Veljko Petrović (1780–1813) upamćen je kao neustrašivi vojvoda Prvog srpskog ustanka. Njegova borba za slobodu bila je oličena u topu nadimka „Praskalica“, koji je branio Negotin i krajinu. Ime ovog junaka ostalo je u narodnim pesmama, a njegova junačka smrt postala je simbol nepokolebljive odbrane otadžbine.

MILUNKA SAVIĆ JE BILA BABA OVOM SRPSKOM GLUMCU! Njenog UNUKA je zadesila STRAŠNA bolest o kojoj BRUJALA SRBIJA
Glumac s ponosom ističe da je potomak heroine Prvog svetskog rata Milunke Savić

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Komentari(0)