“Sićanje” (ili šicanje) je stari balkanski običaj tetoviranja, koji se pojavio u vreme Osmanskog carstva.

Sićanje je bilo ritualno tetoviranje krstova, linija i simbola (najčešće na rukama, šakama, čelu ili oko zgloba), uglavnom kod hrišćanskog stanovništva – posebno kod:

  • dece

  • devojaka i žena

Zašto se radilo?

  • 🔒 Zaštita identiteta – da se zna da je osoba hrišćanin

  • 🚫 Sprečavanje otmice i islamizacije (devširma, odvođenje dece)

  • ✝️ Verski znak i zavet

  • 🧿 Narodno verovanje u zaštitu od zla

Kako se izvodilo?

  • Igla ili trn

  • Boja od čađi, uglja, pepela ili biljaka

  • Često na velike crkvene praznike (Đurđevdan, Veliki petak)

  • Bilo je bolno, ali se smatralo činom hrabrosti i vere

Gde je bilo najčešće?

  • Bosna i Hercegovina

  • Dalmacija

  • Hercegovina

  • delovi Hrvatske i Srbije

Ovaj običaj se zadržao do početka 20. veka, a kasnije je skoro nestao.