NEKOME JE "DEMODE", ALI NE I NJEMU Stefan je jedan od retkih koji svira stari instrument i tako čuva srpsku tradiciju, omiljene su mu pesme o Kosovu
Koliko je ovaj instrument bio važan našim precima možda i najbolje pokazuju i stihovi "Ima dana kad se razočaram, uzmem gusle pa se razgovaram. Kad mi one na krilu zaječe, svake se bolesti leče".
Tonovi zbog kojih se koža naježi i reči zbog kojih neretko zaigra i suza u oku. Gusle vekovima čuvaju srpsku narodnu tradiciju, a pevanje uz njih svrstano je i na reprezentativnu Uneskovu listu kulturnog nematerijalnog nasleđa. Nekada je svako domaćinstvo imalo po jedne gusle, a tokom zimskih meseci meštani udaljenih sela su se uz njih okupljali i najbolje družili. Sa modernim vremenima, gusle kao da su pale u drugi plan i postale "demode". Međutim, ostalo je još hrabrih entuzijasta koji žele da otrgnu ovaj tradicionalni instrument od zaborava. Stefan Tomić ima 14 godina i njegov hobi je sviranje i pevanje upravo uz gusle.
"Slučajno sam pronašao stare gusle odbačene na tavanu. Kad sam se uputio u to šta taj instrument predstavlja za naš narod, nisam hteo da i dalje propadaju već sam odlučio da ih naučim svirati. Učio sam malo preko jutjuba, ali vrlo malo ima takvih tutorijala. Tata mi je pomogao u mojoj nameri i krenuo sam na časove, mislio je da će ta moja želja kratko potrajati, ali ja sam ostao dosledan. Na početku je bilo teško, jer možda deluju jednostavne, ali jako je zahtevno svirati i pevati uz gusle", kaže Stefan za RINU.
Iako mlad, ovaj dečak, pravi je čuvar srpske tradicije. Omiljene pesme za izvođenje su mu one koje pričaju o borbi našeg naroda kroz istoriju. Najviše ga, kako kaže, fascinira Kosovski boj, pa stoga najčešća peva upravo o junacima poput Miloša Obilića i cara Lazara. Činjenica da njegovi vršnjaci mahom slušaju drugu vrstu muzike nije ga pokolebala i ostao je veran svojim korenima.
Možda vas zanima:
Grnčarska prestonica Balkana – Tajna posebnog ukusa jela iz Zlakuse
Na samo desetak kilometara od Užica, na putu ka Požegi, nalazi se selo Zlakusa – malo mesto koje je postalo svetski poznato po svom grnčarstvu, jedinstvenom zanatu koji se u ovom kraju neguje vekovima. Pored čuvenih posuda, Zlakusa krije i zanimljivu istoriju, legende i manifestacije koje ga izdvajaju na kulturnoj mapi Srbije.
Baka Radmila iz Ponikava kod Užica napunila 100 godina : Od hajdučkih vremena do današnjih dana
U selu Ponikve nadomak Užica, baka Radmila Panović oduvala je stotu svećicu na torti, okružena svojom porodicom. Iako vreme ostavlja tragove, njen osmeh, bistar um i vedar duh pokazuju da se mladost može nositi i u srcu.
Možda vas zanima:
Grnčarska prestonica Balkana – Tajna posebnog ukusa jela iz Zlakuse
Na samo desetak kilometara od Užica, na putu ka Požegi, nalazi se selo Zlakusa – malo mesto koje je postalo svetski poznato po svom grnčarstvu, jedinstvenom zanatu koji se u ovom kraju neguje vekovima. Pored čuvenih posuda, Zlakusa krije i zanimljivu istoriju, legende i manifestacije koje ga izdvajaju na kulturnoj mapi Srbije.
Baka Radmila iz Ponikava kod Užica napunila 100 godina : Od hajdučkih vremena do današnjih dana
U selu Ponikve nadomak Užica, baka Radmila Panović oduvala je stotu svećicu na torti, okružena svojom porodicom. Iako vreme ostavlja tragove, njen osmeh, bistar um i vedar duh pokazuju da se mladost može nositi i u srcu.
Možda vas zanima:
Grnčarska prestonica Balkana – Tajna posebnog ukusa jela iz Zlakuse
Na samo desetak kilometara od Užica, na putu ka Požegi, nalazi se selo Zlakusa – malo mesto koje je postalo svetski poznato po svom grnčarstvu, jedinstvenom zanatu koji se u ovom kraju neguje vekovima. Pored čuvenih posuda, Zlakusa krije i zanimljivu istoriju, legende i manifestacije koje ga izdvajaju na kulturnoj mapi Srbije.
Baka Radmila iz Ponikava kod Užica napunila 100 godina : Od hajdučkih vremena do današnjih dana
U selu Ponikve nadomak Užica, baka Radmila Panović oduvala je stotu svećicu na torti, okružena svojom porodicom. Iako vreme ostavlja tragove, njen osmeh, bistar um i vedar duh pokazuju da se mladost može nositi i u srcu.
"Kad sam drugarima rekao šta sviram i pevam, iskreno očekivao sam blagi podsmeh. Ali, nasuprot tome, dobio sam podršku i razumevenje. Dešava se kad idem na neku slavu ili rođendan da mi traže da ponesem gusle i tako se uz pesmu družimo. Takođe, ponesem ih često u školu kad učimo neke epske pesme, na srpskom ili muzičkom", kaže ovaj učenik osmog razreda.
Stefan obećava da ovaj instrument neće zapostaviti ni u godinama koje dolaze, već će se truditi da i dalje na svoj način pronosi slavu gusala u kraju u kom živi. Do sada je ostvario uspehe i na brojnim takmičenjima.
"Volim da se obučem u narodnu nošnju, obujem opanke, stavim šajkaču na glavu i zasviram. To sam jednostavno ja, zato se na mojim guslama neće nikad skupljati prašina", bio je jasan.
Udruženje "Pravo u žicu" dovelo preko 100 guslara u Užice
Od samog početka Stefan je član Udruženja za očuvanje narodne tradicije iz Užica "Pravo u žicu" u okviru kog radi jedinstvena škola za guslanje, gde se prvim tonovima uče deca, ali i odrasli. Udružnje broji oko 30 aktivnih članova, a nekoliko njih redovno nastupa i učestvuje na takmičenjima.
"U našem udruženju smo svi kao jedan, jer kao pojedinci naša borba za očuvanje svega onoga što sa sobom nose gusle bila bi uzaludna. Negujemo duh zajedništva i tradicije, okupljamo omladinu koja se na ovaj način uči i srpskoj istoriji, ali imamo i starije članove koji ranije nisu imali priliku da nauče guslati, a vole tu vrtu muziciranja. Mi smo nakon 40 godina vratili gusle u Užice, jer se one u gradu na Đetinji nisu čule upravo te četiri decenije. Upeli smo ove godine da uz pomoć Ministarstva kulture i lokalne samouprave organizujemo Republičko takmičnje u guslanju, na kom je učestvovalo preko 100 guslara iz čitave Srbije. Mi kroz naš rad ne čuvamo samo gusle od zaborava, već u druge elemente srpske tradicije poput narodne nošnje i etno pevanja", izjavila je Ivana Ivanović koordinator Udruženja "Pravo u žicu".
Inače, gusle ne poznaju note i zato su jedan od najjednostavnijih instrumenta, ali zato glas pevača mora da se uskladi sa tonom, a sviranje mora biti ravnomerno sa stihovima. Najbolje gusle prave se od planinskog javora, za njih je dokazano da daju najbolji zvuk. Kako kažu majstori, nije ih teško napraviti, a vrlo je važno koji simbol staviti na kraju, pa se na vrhu često može videti orao koji simbolizuje srpstvo i pobedu. Koliko je ovaj instrument bio važan našim precima možda i najbolje pokazuju i stihovi "Ima dana kad se razočaram, uzmem gusle pa se razgovaram. Kad mi one na krilu zaječe, svake se bolesti leče".
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
"Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve radili tuđoj ženskoj deci": Od Duška se moglo učiti o roditeljstvu
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas
Komentari(0)