DOŽIVELI RAZLIČITE SUDBINE, ALI SU SVI POSTALI LEGENDE Evo šta se dešavalo sa reprezentativcima po povratku iz dalekog Montevidea (FOTO/VIDEO)
Tirke je jedini doživeo duboku i zdravu starost
Na prvom svetskom fudbalskom prvenstvu u Urugvaju reprezentacija Jugoslavije sastavljena samo od igrača iz Srbije zabeležila je istorijski uspeh. Zahvaljujući filmu to danas svi znaju. Ipak, da li ste se zapitali, šta je bilo sa reprezentativcima po povratku iz dalekog Montevidea?
vikipedija/Zvanični poster prvenstva
Prema opštem mišljenju, ekipa koja je putovala u Urugvaj predstavljala je najbolje što je srpski fudbal u tom momentu mogao da pruži.
Shutterstock/Stadion Sentenario u Montevideu
Momci koji su doživeli da u polufinalu prvog svetskog prvenstva brane boje evropskog fudbala imali su različite sudbine. Neki su nastavili svoje blistave karijere. Drugi su sreću potražili u drugim profesijama.
Možda vas zanima:
OTKRIVENA VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Miloš Biković sve otkrio, on nije bio prva opcija za ulogu Tirketa
Pojedini detalji o samom nastanku filma su tek sada otkriveni
VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Dugo se ćutalo o ovome, a onda je glumac otkrio pravu istinu
Glavna uloga nije prvobitno planirana za Miloša Bikovića.
Možda vas zanima:
OTKRIVENA VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Miloš Biković sve otkrio, on nije bio prva opcija za ulogu Tirketa
Pojedini detalji o samom nastanku filma su tek sada otkriveni
VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Dugo se ćutalo o ovome, a onda je glumac otkrio pravu istinu
Glavna uloga nije prvobitno planirana za Miloša Bikovića.
Možda vas zanima:
OTKRIVENA VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Miloš Biković sve otkrio, on nije bio prva opcija za ulogu Tirketa
Pojedini detalji o samom nastanku filma su tek sada otkriveni
VELIKA TAJNA FILMA "MONTEVIDEO, BOG TE VIDEO" Dugo se ćutalo o ovome, a onda je glumac otkrio pravu istinu
Glavna uloga nije prvobitno planirana za Miloša Bikovića.
Ipak, svi su postali legende…
Aleksandar Tirnanić Tirke
Čuveni Tirke je proveo celu profesionalnu karijeru u klubu BSK. Osvojio je pet titula u prvenstvu Jugoslavije. Bio je jedan od najpopularnijih sportista u zemlji i podržao je akciju nekih sportista da se bojkotuju Olimpijske igre 1936. u Hitlerovom Berlinu. Poslednju utakmicu u dresu nacionalnog tima odigrao je 31. marta 1940. protiv Rumunije.
vikipedija/Aleksandar Tirnanić Tirke
Posle rata i igračke karijere, oprobao se i u trenerskoj. Bio je selektor Jugoslavije i trenirao je tim na dva Svetska prvenstva, 1954. i 1958. godine.
Doživeo je duboku starost. Umro je u Beogradu 1992. godine.
Blagoje Marjanović Moša
Druga polovina “ubitačnog dvojca” Jugoslavije, Blagoje Marjanović Moša postao je, zajedno sa Tirketom, posle prvenstva u Urugvaju prvi profesionalni fudbaler na ovim prostorima što znači da je za svoju igru primao platu. Poslednji meč u dresu sa državnim grbom odigrao je 3. aprila 1938. protiv Poljske u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo.
vikipedija/Blagoje Marjanović Moša
Za vreme rata je bio u zarobljeništvu u Nemačkoj. Posle 1945. radio je kao trener BSK-a, trenirao je italijanske klubove Torino i Kataniju, a zatim i Pobedu iz Prilepa. Godine 1961. preživeo je težak moždani udar sa čijim se posledicama borio punih 20 godina, sve do 1984. kada je umro.
Milutin Ivković Milutinac
Po povratku iz Montevidea Milutin Ivković je ostvario dva dugogodišnja sna – diplomirao je na medicinskom fakultetu 1934. godine i oženio se sa Eli. Otvorio je ordinaciju u Knez Mihailovoj 5 gde je radio kao lekar dermatolog.
vikipedija/Milutin Ivković Milutinac
Bio je jedan od organizatora bojkota Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine. Bio je i glavni urednik časopisa “Mladost””. Zbog svoje povezanosti sa radničkim pokretom i Komunističkom partijom više puta je hapšen i proganjan.
Na fudbalskom terenu se poslednji put pojavio 6. maja 1943, na molbu svojih drugova, prilikom proslave 40 godina postojanja BASK-a. Nedugo posle toga, 24. maja 1943. Gestapo ga je uhapsio. Streljan je narednog jutra u Jajincima zbog “komunističke delatnosti”.
Milorad Mikica Arsenijević Balerina
Balerina je poslednju utakmicu u dresu nacionalnog tima odigrao protiv Francuske 13. decembra 1936. Posle toga bio je selektor reprezentacije u tri navrata od 1946. do 1954. i samostalno i kao član selektorske komisije (u prvom navratu, partner mu je bio Aleksandrom Tirnanićem).
vikipedija/Milorad Mikica Arsenijević Balerina
Kao selektor je sa reprezentacijom osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1948. i 1952. Pod njegovim vođstvom reprezentacija je učestvovala i na Svetskom prvenstvu 1950. u Brazilu.
Pored ovoga, Balerina je bio dugogodišnji profesor Elektromašinskog, a potom i Saobraćajnog fakulteta. Umro je u Beogradu 1987. godine.
Đorđe Vujadinović Nosonja
Đorđe Vujadinović je za prvi tim BSK-a odigrao oko 400 utakmica i osvojio pet titula prvaka. Poslednju utakmicu u dresu nacionalnog tima odigrao je 3. novembra 1940. u prijateljskoj utakmici protiv Nemačke.
vikipedija/Đorđe Vujadinović Nosonja
Pre rata je radio kao službenik Narodne banke, dok je rat proveo u nemačkom zarobljeništvu. Po dolasku iz zarobljeništva posvetio se radu s mlađim selekcijama i bio je dugogodišnji selektor omladinske reprezentacije Jugoslavije. Umro je 1990. godine u Beogradu.
Milovan Jakšić
Najvoljeniji golman reprezentacije Jugoslavije, Milovan Jakšić je i po povratku iz Urugvaja nastavio da brani za SK Soko, klub koji je 1931. godine promenio ime u BASK. Branio je mrežu reprezentacije Jugoslavije na devet utakmica, poslednji put 1934. godine na prijateljskoj utakmici protiv Čehoslovačke.
vikipedija/Milovan Jakšić, golman
I po povlačenju iz igre, Jakšić je ostao u fudbalskom svetu. Bio je dugogodišnji predsednik Saveza fudbalskih trenera Jugoslavije, a sa još nekoliko istomišljenika osnovao je 1945. godine fudbalski klub Crvena zvezda. Upravo za vreme gostovanja ovog tima u Aleksandriji u Egiptu 1953. godine je preminuo od iznenadnog srčanog udara.
Momčilo Đokić Gusar
Od dresa reprezentacije Momčilo Đokić Gusar se oprostio 13. decembra 1936. u Parizu. Prestao je da igra fudbal aprila 1940. i posvetio se državnoj službi.
vikipedija/Momčilo Đokić Gusar
Radio je u Beogradu, Boru, Zaječaru, Negotinu, Nišu i Vršcu, gde je u isto vreme bio i trener. Penzionisan je kao šef računovodstva gradilišta Hidroelektrane Đerdap. Umro 1983. godine u Beloj Crkvi.
Dragoslav Mihajlović Vampir
Polufinalna utakmica na svetskom prvenstvu protiv Urugvaja bila poslednji meč koji je Dragoslav Mihajlović odigrao u dresu reprezentacije. Ovaj izvanredni odbrambeni igrač bio je prinuđen da se oprosti od fudbala nakon preloma noge 23. novembra 1930. na utakmici protiv Slavije u Pragu. Imao je samo 24 godine.
vikipedija/Dragoslav Mihajlović Vampir
Još dok je igrao fudbal, Vampir je radio kao policijski službenik. Na toj dužnosti je ostao sve do 1944. godine kada je napustio zemlju i nikada se nije vratio. Emigrirao je u Australiju i tamo se bavio trenerskim poslom. Umro je 1978. godine.
Ivan Ivica Bek
Ivica Bek bio je jedan od prvih fudbalera sa ovih prostora koji su otišli da sreću oprobaju u inostranstvu. Dok je igrao za francuski Set bio je najplaćeniji fudbaler u toj državi.
vikipedija/Ivan Ivica Bek
Na poslednjoj utakmici za reprezentaciju Jugoslavije, protiv Poljske 1931. godine Bek je postigao dva pogotka. Posle toga, uzeo je francusko državljanstvo i igrao pet utakmica za reprezentaciju te države. Tokom Drugog svetskog rata bio je komandant jednog odreda francuskog pokreta otpora. Posle rata je trenurao nekoliko fudbalskih klubova, ali nije imao mnogo uspeha.
Iako je kroz njegove ruke prošlo mnogo novca, pred kraj života Bek nije živeo u luksuzu. Tokom jednog perioda bio je vlasnik male kafane, a potom je radio i kao doker. Svakodnevno je na biciklu raznosio ribu od brodova do prodavnica. Preminuo je na ulici od srčanog udara 2. juna 1963. godine.
Ljubiša Stefanović Leo
Poslednji meč u dresu sa državnim grbom Ljubiša Stefanović Leo odigrao je neposredno posle Svetskog prvenstva – 3. avgusta 1930. protiv Argentine u Buenos Ajresu.
vikipedija/Ljubiša Stefanović Leo
Sreću je potražio van domovine. Jedno vreme je igrao zajedno sa Bekom za francuski Set. Morao je pre vremena da završi karijeru zbog teže povrede kolena.
Tokom rata bio je mobilisan i borio se u sastavu francuskih jedinica, a posle rata, već kao francuski državljanin, radio je kao trener sa juniorima. Od 1975. živeo je kao penzioner sa malim prihodima u Nici, a radio je i kao čuvar parkinga za automobile. Umro je sa 68 godina 1978. godine u potpunoj nemaštini.
Branislav Bane Sekulić
Branislav Bane Sekulić je još 1926. godine napustio Jugoslaviju i postigao veliki uspeh u Francuskoj i Švajcarskoj. Ipak, ovo ga nije sprečavalo da igra za reprezentaciju Jugoslavije. Posle Montevidea, poslednju utakmicu za nacionalni tim odigrao je 13. decembra 1936. protiv Francuske u Parizu.
vikipedija/Branislav Bane Sekulić
Posle svega, Bane se vratio u Jugoslaviju. Tokom Drugog svetskog rata bio je u zarobljeništvu, a posle rata se istakao kao odličan trener i pedagog. Godine 1957. ponovo je otišao iz zemlje i trenurao je reprezentaciju Švajcarske od 1958. do 1960. godine. Umro je u Bernu 1968. godine posle duge bolesti.
Teofilo Spasojević
Teofilo Spasojević nijednom nije zaigrao u Montevideu. Ipak, na povratku u domovinu, igrao je prijateljski meč sa Agrentinom u Buenos Ajresu. To je bio ujedno i njegov poslednji nastup za reprezentaciju.
vikipedija/Teofilo Spasojević
Posle urugvajske avanture Teofilo Spasojević se vratio svojoj ‘pravoj’ karijeri – postao je pravnik.
Izvor: istorijskizabavnik
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
MUZEЈ MRTVOG JEZIKA: Jedino mesto u Srbiji gde se govori rumunski jezik cara Trajana i zašto je ta kultura pod zaštitom
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
TAJNA IZGUBLJENOG PIVA: Zašto je Bajloni bio najmoćniji čovek Beograda i kako je nastao recept koji je propao u ratu
Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo "Prvenac" zauvek nestao nakon bombardovanja.
TITOV ZABORAVLJENI SOLITER: Zašto je Geneks kula u Beogradu imala dva tornja i kako je nastala legenda o 'Kapiji Beograda'
Geneks kula, poznata kao Zapadna kapija Beograda, najupadljiviji je primer brutalističke arhitekture u Srbiji i simbol moći Jugoslavije. Otkrivamo zašto je njena gradnja izazvala burne reakcije, kako je arhitekta Mihajlo Mitrović osmislio dve kule i most, i zašto čuveni rotirajući restoran na vrhu nikada nije zaživeo, ostavljajući iza sebe priču o neostvarenoj utopiji.
Komentari(0)