U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
U vremenu kada se radilo od zore do mraka, nedelja nije bila slobodan dan po zakonu, već po duhovnom redu. Bez obzira da li je domaćin bio pobožan ili ne, znalo se:
„Nedelja nije dan za posao, nego za dušu.“
Posebno se to odnosilo na žene. Šivenje, vez, pletenje i sve što uključuje iglu, konac i bod – bilo je zabranjeno. Ne zato što je to fizički naporno, već zato što se verovalo da "svaki ubod u nedelju ostaje zabeležen", kao rana, kao nemir.
Govori se:
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
Možda vas zanima:
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Drugi dan Aranđelovdana: Kako se poštuje i obeležava dan koji se u pravoslavlju naziva "pohod"
U srpskoj tradiciji, drugi dan slave – pa i Aranđelovdana – zove se "pohod", "pritka" ili "patak". To je dan kada se u kuću ne dolazi zbog veselja, već zbog poštovanja i tihe čestitke
U nekim krajevima, žene bi znale da prekriju šivaću korpu nedeljom, da ih ne bi „mamila“. Čak i ako su morale nešto da završe, radile su to „pre mraka subotom, da ne pređe nedelja.“
Šivenje je simbolički značilo uređivanje i popravljanje, ali nedeljom se nije popravljalo ništa, već ostavljalo da stoji – da se dan smiri kako jeste. Tada se nije cepala, nije se ušivala posteljina, nije se ni dugme našivalo.
U današnje vreme, kad su dani isti, možda zaboravljamo ovaj red. Ali naši stari su znali: ako ne znaš kada da staneš – ni ono što šiješ neće stajati kako treba.
Zašto su žene nosile crni konac u kecelji?
Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
Nedeljom se ne šije – ne zbog lenjosti, već zbog kazne
U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Komentari(0)