Postojao je samo jedan glumac koji je mogao da napravi predstavu od sopstvene pauze, da iz jedne rečenice napravi legendu i da publiku drži u neizvesnosti šta će izgovoriti sledeće – Zoran Radmilović. Njegova scena bila je i pozornica i kafana, a život je živeo jednako strasno u oba sveta.
Počeci iz Zaječara
Rođen 11. maja 1933. godine u Zaječaru, Zoran je detinjstvo proveo u atmosferi malog grada, gde su priče i humor bili važni koliko i hleb. Studirao je pravo, arhitekturu i filologiju, ali ga nijedna od tih profesija nije mogla zadržati. Gluma ga je pronašla tek na Akademiji, ali kada je stao na scenu, bilo je jasno da joj više nikada neće pobeći.
Majstor nepredvidivosti
Možda vas zanima:
Jezero toplije od svih drugih – Voda iz peska i ogledalo neba
Rgotsko jezero, jedno od najčistijih i najtoplijih u Evropi, nastalo je 1978. godine u trenutku kada su rudari najvećeg rudnika kvarcnog peska „Srbokvarc“ u selu Rgotina morali da napuste stari površinski kop. Voda je iznenada prokuljala i za samo nekoliko dana ispunila kop dubok oko 70 metara, stvarajući novo jezero. Tako se na mestu rudarske jame pojavila prirodna akumulacija, koja se vremenom pretvorila u pravi biser istočne Srbije.
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Možda vas zanima:
Jezero toplije od svih drugih – Voda iz peska i ogledalo neba
Rgotsko jezero, jedno od najčistijih i najtoplijih u Evropi, nastalo je 1978. godine u trenutku kada su rudari najvećeg rudnika kvarcnog peska „Srbokvarc“ u selu Rgotina morali da napuste stari površinski kop. Voda je iznenada prokuljala i za samo nekoliko dana ispunila kop dubok oko 70 metara, stvarajući novo jezero. Tako se na mestu rudarske jame pojavila prirodna akumulacija, koja se vremenom pretvorila u pravi biser istočne Srbije.
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Možda vas zanima:
Jezero toplije od svih drugih – Voda iz peska i ogledalo neba
Rgotsko jezero, jedno od najčistijih i najtoplijih u Evropi, nastalo je 1978. godine u trenutku kada su rudari najvećeg rudnika kvarcnog peska „Srbokvarc“ u selu Rgotina morali da napuste stari površinski kop. Voda je iznenada prokuljala i za samo nekoliko dana ispunila kop dubok oko 70 metara, stvarajući novo jezero. Tako se na mestu rudarske jame pojavila prirodna akumulacija, koja se vremenom pretvorila u pravi biser istočne Srbije.
MIRA O RADMILOVIĆU: Bio je mizantrop, nije voleo ljude
Zoran Radmilović zauvek će ostati upamćen kao jedan od najvećih majstora glume u Srbiji. Njegov rad i danas inspiriše i oduševljava publiku svih generacija, a posebno se pamti po brojnim ostvarenjima u legendarnom Ateljeu 212.
Njegova uloga Kralja Ibija u Ateljeu 212 postala je sinonim za improvizaciju. Zoran je umeo da predstavu nikada ne odigra isto dva puta, da iznenadi kolege i publiku, ali uvek tako da svi odu kući fascinirani. Jedan kolega je govorio: „Sa Zoranom si na sceni mogao da očekuješ sve – osim tišine.“
„Ja sam glumac zato što ne umem da budem ništa drugo – a i zašto bih?“
Anegdote koje se prepričavaju
Zoranov život bio je niz situacija koje su prelazile u legende. U kafani bi znao da iz glave odglumi celu scenu iz klasika, samo da bi zadivio nepoznato društvo za susednim stolom. Često je na putovanjima, umesto da ide na generalnu probu, obilazio pijace i razgovarao sa prodavcima, „da se nahrani životom“.
Jednom prilikom, kada je tokom predstave nestalo struje, Zoran je bez trunke oklevanja nastavio da igra u mraku, vodeći publiku glasom i kretnjama – i od toga napravio nezaboravnu scenu.
Zoran i Atelje 212
Atelje je za njega bio više od pozorišta – bio je drugi dom. Njegovi prijatelji i kolege se sećaju da je često umeo da dođe ranije, sedne na scenu i ćuti, gledajući praznu salu. „Prazna sala je kao prazno platno“, govorio je, „a publika dođe i napravi sliku.“
Poslednje uloge i neugasli duh
Pred kraj života, iako bolestan, nije želeo da se povuče. Njegova poslednja predstava „Radovan III“ i dalje se igra u sećanju onih koji su imali sreću da je vide – svaka scena nosila je trag njegove improvizacije i jedinstvenog duha. Preminuo je 21. jula 1985. godine u Beogradu, a iza sebe ostavio ne samo uloge, već i osećaj da je gluma umetnost življenja.
Zašto su žene nosile crni konac u kecelji?
Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
Nedeljom se ne šije – ne zbog lenjosti, već zbog kazne
U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Komentari(0)