Srne i ždralovi u atarima Novog Bečeja: Neobičan savez tišine i opreza u srcu Vojvodine
Susret dve zaštićene vrste na ravnici – prizor koji pokazuje koliko priroda može biti skladna kad joj damo prostora

U prostranim atarima oko Novog Bečeja, tamo gde se magla povlači s jutarnje rose, zabeležen je prizor koji se retko viđa – četiri srne i jato sivih ždralova mirno dele istu parcelu zemlje. U toj tišini vojvođanske ravnice, životinje koje retko srećemo zajedno pokazale su da divljina još živi – i to u punom skladu.
Srne – simbol slobode i opreza
Srne (Capreolus capreolus), česti stanovnici šuma i poljoprivrednih područja u Vojvodini, važe za izuzetno oprezne životinje. Njihov vid i sluh su izoštreni, a svaki trzaj u travi može ih naterati u beg. Ali ovde – okružene pticama koje nikada ne prave buku bez potrebe – i srne deluju opuštenije nego inače. Kao da su shvatile da su u dobrom društvu.
Sivi ždralovi – gosti sa severa
Sivi ždral (Grus grus) je zaštićena vrsta u Srbiji i retki, ali dragoceni gost na ovim prostorima. Dolaze u jesen i zimu s dalekog severa Evrope, gde se gnezde, i zadržavaju se na vlažnim livadama i močvarama dok ne nastave dalje na jug. Visoki, dostojanstveni, sa karakterističnim hodom i belim prugama po glavi, ždralovi uvek deluju pomalo mitski – kao da su iz nekog drugog vremena.
Ravničarska harmonija – privremeni savez
Prizor u kom srne i ždralovi istovremeno motre na horizont govori više od reči. Životinje se retko sreću bez potrebe, ali ovde su ih spojili mir, prostor i odsustvo ljudi. Obe vrste osećaju svaku promenu u vazduhu, ali zajedno stvaraju prirodnu ravnotežu u kojoj nema konflikta. To je kratkotrajni savez poverenja između sisara i ptica, zasnovan na tišini, oprezu i uzajamnom poštovanju.
Podsetnik koliko je priroda blizu
Ovakvi prizori su retki, ne zato što ih priroda ne pruža, već zato što ih čovek retko vidi – ili ne zna gde da gleda. Novi Bečej, Tisa, Carska bara, Zasavica i druga vojvođanska staništa i dalje su živa, ali sve manje tiha. Zato ovakve slike nisu samo lepe – one su podsetnik da su divljina i ravnoteža još tu, ako ih pustimo da traju.
Betonski kolos od 26 metara nad Fruškom gorom: Spomenik iz 1951. gleda gde su ginuli partizani
Na najvišoj tački Fruške gore, kao čuvar prošlih vremena i ideala, stoji monumentalni simbol borbe protiv fašizma – delo vajara Sretena Stojanovića koje i dalje diše otporom
Od zadužbine poslednjeg despota do večnog doma Obrenovića: Krušedol kao svetilište nacije
Zadužbina plemića, utočište patrijarha, svetilište naroda – mesto gde istorija, vera i umetnost i dalje dišu istim dahom

Srne i ždralovi u atarima Novog Bečeja: Neobičan savez tišine i opreza u srcu Vojvodine
Susret dve zaštićene vrste na ravnici – prizor koji pokazuje koliko priroda može biti skladna kad joj damo prostora
Kula Nebojša na Kalemegdanu: Od srednjovekovne kule do muzeja slobode – svedok istorije, suza i otpora
Stražar nad Dunavom koji pamti vekove
Oslikani svodovi i zlatni venac u Hramu Svetog Save: Šta sve krije pogled ka nebu
Bogato oslikana kupola i monumentalni polijelej simbolizuju večnost, Hrista kao svetlost sveta i božanski poredak
Komentari(0)