Isplivale tajne Iva Andrića: U njegovoj kući ovo je bilo strogo zabranjeno, njegova pravila morala je da poštuje
Andrić je bio pravedan, ali ponekad i strog, istakla je njegova kućna pomoćnica.
Malo poznate navike i svakodnevne anegdote iz doma Iva Andrića, otkrivene kroz sećanja njegove kućne pomoćnice, osvetljavaju intimnu i ljudsku stranu našeg nobelovca.
Knjiga "Ko je bio Ivo Andrić", koju je priredila Žaneta Đukić Perišić, predstavlja zbir autentičnih sećanja na Andrića iz ugla njegovih savremenika – školskih drugova, prijatelja, pisaca, diplomata, suseda, rođaka, političara i poznanika.
Jutarnji ritual
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
U pomenutoj knjizi postoji zapis Milosave Puzić, koja je dugo godina bila Andrićeva kućna pomoćnica.
– Svakoga jutra, morala sam gos’n Andrića da probudim tačno u osam sati, ni minut kasnije! Donela bih mu čist bademantil, sa kojim je odlazio u kupatilo. Posle jutarnjih priprema, kupanja i brijanja – čekao ga je vreo čaj. Nije imao omiljeni čaj: štaviše – insistirao je da svakog jutra pije čaj različitog ukusa – jedno je od sećanja Milosava.
Pravedan, ali strog
Andrić je bio pravedan, ali ponekad i strog, dodaje kućna pomoćnica.
– Jednom prilikom, zaboravila sam da uz ćasicu za šećer, koju sam mu servirala pored čaja, donesem kašičicu. Odmah sam to primetila i izvinila se. "Nema izvinjenja Milka, čovek mora biti sabran! Vi ste ovde da brinete o meni i baki – pa to molim vas i radite!"
Da li je gos’n Andrić kod kuće?
Milisava je detaljno i opisivala svakodnevne nobelovčeve aktivnosti.
- Pred izlazak u prvu jutarnju šetnju, koja nije trajala duže od 45 minuta, seo bi na stolicu u velikom predsoblju stana i ja bih mu pomogla da obuje cipele. Izlazio je na velika vrata. (Ja sam imala svoja mala vrata, za poslugu, i koristila sam isključivo njih). Dok je gos’n Ivo šetao, pravila sam ručak i obavezno sveže ceđeni sok – koji je pio po povratku. Tokom prepodneva, Andrić je satima sedeo u sobi i radio. Tada je obično dolazila Vera Stojić, koja mu je pomagala (prim. aut. Stojićeva je bila dugogodišnji Andrićev lični sekretar, kasnije i izvršilac njegovog testamenta i prvi upravnik Zadužbine Ive Andrića, koju je vodila da svoje smrti, decembra 1988. godine). U prepodnevnim satima, često su na vrata dolazili razni ljudi: ja sam otvarala vrata, upitala za ime i prezime i brzo trčala u radnu sobu, da proverim "da li je gos’n Andrić kod kuće"… Ako ih hoće – ja ih onda pustim.
Više puta su ga u šetnji odžeparili
Pomoćnica u svojim zapisima otkriva da se Andriću, tokom dnevnih šetnji, često događalo da bude opljačkan.
- Posle ručka, Andrić se uvek odmarao u svojoj sobi, a oko tri popodne išao u šetnju posle koje ga je opet čekao svež sok. Nekoliko puta se dogodilo da ga u šetnji odžepare. Uđe tako Andrić u kuću, presečenog sakoa ili mantila i kaže: "Milka, ja nemam ništa!" Novčanik ili dokumenta smo obično nalazili posle nekoliko dana pred kućnim vratima: kada kasnije shvate da su odžeparili nobelovca – oni mu dokumenta ili novčanik krišom donesu i ostave na prag stana.
Izuvanje zabranjeno
Zanimljiva je i anegdota vezana za izuvanje gostiju.
– Sećam se, nije davao da se gosti u našoj kući izuvaju. Jednom prilikom, u početku rada u kući Ive Andrića, zamolila sam neke goste da se izuju, bile su im prljave cipele. Andrić me je ukorio: "Aman, Milka, ne priliči da gospodin u odelu ili dama u štikli idu bez obuće, bosi, zato je svet izmislio usisivač!" – navodi Milosava Puzić.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)