VASKRŠNJI OGANJ I „NEIZGORELA“ SVEĆA: Kako su naši preci tumačili čudesne znake tokom Uskrsa?
Uskrs je jedan od najvažnijih hrišćanskih praznika koji je u srpskoj tradiciji ispraćen mnogim običajima i verovanjima. Među njima posebno mesto zauzima verovanje u vaskršnji oganj i tzv. „neizgorelu sveću“, čiji su se plamen i ponašanje pažljivo pratili radi predskazivanja budućnosti i zaštite doma.
Simbolika vaskršnjeg ognja
U srpskoj narodnoj tradiciji, plamen koji se palio u crkvama za vreme Uskrsa smatran je izuzetno svetim i čistim. Preci su verovali da vatra zapaljena na Veliku subotu ili rano ujutru na sam Uskrs poseduje posebnu moć da očisti dušu od greha, bolesti i loših misli. Zato su domaćini uvek odnosili deo ove vatre kući kako bi njome zapalili sveću u domu, osvetlili prostor i simbolično zaštitili porodicu tokom cele godine.
Neobičan fenomen „neizgorele sveće“
Možda vas zanima:
ZNATE LI KAKO SE PRAVILNO PALI SVEĆA? Mnogi prave veliku grešku
Sveće i kandila sa uljem su se upotrebljavali u crkvama još u davno vreme.
Sveća koja ne kaplje – znak ili opomena: Letnji običaj posmatranja plamena uoči velikih praznika
U danima pred Petrovdanski i Gospojinski praznik, palila se sveća koja je morala da gori bez kapljanja. Ako plamen krene da titra, a vosak krene niz stranu – verovalo se da dom ima nerečenu reč. Ako sveća izgori čisto – zna se da tišina nije ostavila teret.
Možda vas zanima:
ZNATE LI KAKO SE PRAVILNO PALI SVEĆA? Mnogi prave veliku grešku
Sveće i kandila sa uljem su se upotrebljavali u crkvama još u davno vreme.
Sveća koja ne kaplje – znak ili opomena: Letnji običaj posmatranja plamena uoči velikih praznika
U danima pred Petrovdanski i Gospojinski praznik, palila se sveća koja je morala da gori bez kapljanja. Ako plamen krene da titra, a vosak krene niz stranu – verovalo se da dom ima nerečenu reč. Ako sveća izgori čisto – zna se da tišina nije ostavila teret.
Možda vas zanima:
ZNATE LI KAKO SE PRAVILNO PALI SVEĆA? Mnogi prave veliku grešku
Sveće i kandila sa uljem su se upotrebljavali u crkvama još u davno vreme.
Sveća koja ne kaplje – znak ili opomena: Letnji običaj posmatranja plamena uoči velikih praznika
U danima pred Petrovdanski i Gospojinski praznik, palila se sveća koja je morala da gori bez kapljanja. Ako plamen krene da titra, a vosak krene niz stranu – verovalo se da dom ima nerečenu reč. Ako sveća izgori čisto – zna se da tišina nije ostavila teret.
Jedno od najintrigantnijih verovanja vezanih za Uskrs bila je pojava „neizgorele sveće“. Prema verovanju, ako bi sveća koja je upaljena vaskršnjim ognjem potpuno izgorela bez da se vosak sliva ili ako bi plamen ostao jasno definisan i stabilan, smatralo se to velikim blagoslovom. Posebno je dobro smatrano ako bi sveća ostala da gori neuobičajeno dugo ili čak da plamen opstaje nakon što je vosak potpuno sagoreo.
Narodno tumačenje čuda sa svećom
Ako se dešavalo da plamen ne može biti ugašen lako ili da plamen bez vidljivog razloga menja boju, naši preci su to smatrali jasnim znakom Božije prisutnosti i posebne zaštite domaćinstva. Ovakvi znakovi tumačeni su kao proročanstva da će naredna godina biti ispunjena srećom, zdravljem i uspehom za sve članove porodice.
Sa druge strane, ako bi sveća neprestano treperila ili ako bi plamen često gasio, ljudi su to shvatali kao upozorenje na moguće teškoće, nesreće ili bolesti u narednoj godini. Zbog toga su često vršili dodatne molitve i obrede zaštite, kako bi se umanjile moguće loše posledice.
Običaj prenošenja vaskršnjeg ognja
Prenošenje vaskršnjeg ognja iz crkve u dom bilo je praćeno posebnim pravilima i obredima. Sveća sa ognjem je nošena pažljivo, često u tišini ili uz molitve, kako bi se osigurala njena čistota i delotvornost. Po dolasku u kuću, plamenom ove sveće paljene su druge sveće u domu, a posebno mesto zauzimao je kutak ispred kućne ikone.
Ostatak sveće čuvan je tokom cele godine kao amajlija koja štiti od bolesti, udara groma, požara i drugih nesreća. U slučaju bolesti ili nesreće, porodica bi ponovo palila ovu sveću i molila se za ozdravljenje i pomoć.
Legende o vaskršnjem ognju i sveći
Narodna predanja su puna priča o čudesnim događajima vezanim za vaskršnji oganj. Jedna od njih govori o porodici iz Šumadije čija je kuća ostala netaknuta u velikom požaru jer je u njoj bila sačuvana sveća upaljena vaskršnjim ognjem. Druga priča, iz Banata, govori o detetu koje se brzo oporavilo od teške bolesti upravo zahvaljujući molitvama ispred neizgorele sveće.
Važnost očuvanja običaja danas
Danas, uprkos modernom načinu života, običaj donošenja vaskršnjeg ognja u domove i praćenje znakova koje šalje sveća opstaju u mnogim srpskim krajevima. Ovaj običaj ne samo da predstavlja duboku vezu sa verskom i narodnom tradicijom, već nas i podseća na važnost zajedništva, molitve i duhovnosti.
Njegovo očuvanje omogućava novim generacijama da razumeju dubinu i značaj srpske kulturne baštine, kao i važnost poštovanja tradicije koju su negovali naši preci.
Ko je bila Jelena Karađorđević: Izbegla silovanje, svedočila oceubistvu, na sahrani joj bilo „pola Šumadije“
Kroz položaj žena vladara Srbije, njihovu ulogu i uticaj u javnom, društvenom i političkom životu ogleda se napredak i razvoj naše zemlje od početka pretprošlog do sredine prošlog veka i njen razvoj od ustaničke teritorije, preko vazalne kneževine do kraljevine i samostalne države, smatra istoričar Uroš Milivojević auror knjige „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović”.
ZAŠTO SE KAŽE "MRKA KAPA"? Iza izraza se krije SREDNJOVEKOVNI OBIČAJ za koji verovatno niste čuli
Sigurno i vi koristie ovaj izraz… Kada je mala verovatnoća da se nešto desi svi kažemo “mrka kapa”, ali značenje ovog izraza, kao i poreklo, zapravo su potpuno drugačiji.
Od svih načina izvršenja smrtne kazne ovaj smatraju NAJPRAVEDNIJIM, a PRIMENJIVAN JE U SRBIJI sve do 19. veka
Smrtna kazna u Srbiji je zvanično ukinuta 2002. godine iako već tada punu deceniju niko zapravo nije pogubljen. U prošlosti je ovaj način kažnjavanja bio daleko rasprostranjeniji, a jedna metoda u Srbiji je smatrana naročito efikasnom i “pravednom”.
"Kada je sveštenik čuo moje IME, odbio je da mi krsti decu"
Imena trojice braće iz Gradiške u Republici Srpskoj snažno asociraju na istorijske ličnosti iz burnih vremena srpske prošlosti.
PRAVILA BOŽIĆNOG POSTA: Jedna dan je najstroži, a ovo su izuzeci
Božićni post za pravoslavne vernike predstavlja vreme duhovnog smirenja, molitve i pripreme za rođenje Hristovo.
Komentari(0)