Iako se kantarion koristi kao lek, narodna verovanja kažu da leti, kad je dan najduži, ne treba nositi svež koren uz telo. Tada, verovalo se, biljka više ne leči – već počinje da uzima ono što nije njeno.

Kantarion – biljka svetlosti, nade i smirenja – u srpskoj narodnoj medicini važi za jedno od najjačih prirodnih sredstava za dušu i telo. Ali, prema starim verovanjima, u jeku leta, kad dan traje više od deset sati, kantarion se ne nosi blizu kože. Posebno ne svež. Verovalo se da tada biljka preuzima ono što nosiš, ali ne ume da ga zadrži.
Letnja snaga koja postaje preteška
U vreme dugih dana, sve što je pod suncem duže od čovekove misli – menja prirodu. Tako i kantarion. Ako se nosi uz telo, umesto da umiri, može da izazove teskobu, nemir ili nesanicu. U nekim selima govorilo se: „Kad kantarion počne da gleda gore, ti gledaj da ga ostaviš.“
Kako se čuva njegova moć
Umesto da se nosi, kantarion se suši, veže u snopić i stavlja u kuću – najčešće u prostor gde se spava. Njegova svetlost ne dolazi od sunca, već iz korena. I ona zna kad treba da izađe, a kada da ostane.
Znak da ne treba da ga diraš
Ako koren kantariona postane težak, gubi boju ili miriše jače nego ranije – znak je da ne želi da ide. Tada se ne nosi. Samo se spušta na prozor, da „ne iznosi ono što nije završeno“. Jer biljka zna – a telo pamti.

Najbolje ideje za kišni dan u Beogradu – gde otići kada pada kiša
Kiša u Beogradu ne mora da znači i dosadan dan. Umesto da odustanete od planova, glavni grad nudi mnoštvo mesta i aktivnosti u kojima možete uživati pod krovom. Od muzeja i galerija, preko toplih kafića, do pozorišta i tržnih centara – Beograd ima skrivena utočišta koja kišne dane pretvaraju u nezaboravno iskustvo.

KAKO PROVEDEŠ OVA DVA DANA, TAKVA ĆE TI BITI SLEDEĆA GODINA Kako su naši preci dočekivali Miholjdan i Mitrovdan
Dani kada priroda utihne, a duša naroda progovori kroz običaje

KADA TURCI PRIČAJU SRPSKI A DA TO I NE ZNAJU: Reči koje su preživele vekove
Kada narod živi vekovima u dodiru s drugim narodom, reči postaju mostovi. Srpske reči ulazile su u svakodnevni turski govor, prilagođavale se izgovoru i pisanju, ali nikada nisu nestale. One su preživele promene carstava, padove i uspon civilizacija – i do danas ostale u jeziku miliona ljudi.

Ko su bili srpski zmajevi: Mit, legenda i viteški red
U srpskoj i široj slovenskoj mitologiji zmaj zauzima posebno mesto. Zamišljan je kao natprirodno biće, često krilato, sa zmijolikim telom i sposobnošću da rigne vatru. Ipak, nije bio samo čudovište: u narodnoj mašti imao je i ljudske osobine – mogao je da voli, zavidi, pa čak i da stvara potomstvo.

Mesto gde je kralj Ričard Lavlje Srce vidao rane – mitovi o zakopanom zlatu i misterije bazilike Arača
Smeštena usred banatske ravnice, između Novog Bečeja i Novog Miloševa, Bazilika Arača predstavlja jedan od najtajanstvenijih spomenika srednjovekovne arhitekture u Srbiji. Njene ruševine i danas plene pažnju, podsećajući na vekove kada su u ravnici Banata preplitane religije, narodi i legende.
Komentari(0)