Iako se kantarion koristi kao lek, narodna verovanja kažu da leti, kad je dan najduži, ne treba nositi svež koren uz telo. Tada, verovalo se, biljka više ne leči – već počinje da uzima ono što nije njeno.
Kantarion – biljka svetlosti, nade i smirenja – u srpskoj narodnoj medicini važi za jedno od najjačih prirodnih sredstava za dušu i telo. Ali, prema starim verovanjima, u jeku leta, kad dan traje više od deset sati, kantarion se ne nosi blizu kože. Posebno ne svež. Verovalo se da tada biljka preuzima ono što nosiš, ali ne ume da ga zadrži.
Letnja snaga koja postaje preteška
U vreme dugih dana, sve što je pod suncem duže od čovekove misli – menja prirodu. Tako i kantarion. Ako se nosi uz telo, umesto da umiri, može da izazove teskobu, nemir ili nesanicu. U nekim selima govorilo se: „Kad kantarion počne da gleda gore, ti gledaj da ga ostaviš.“
Kako se čuva njegova moć
Umesto da se nosi, kantarion se suši, veže u snopić i stavlja u kuću – najčešće u prostor gde se spava. Njegova svetlost ne dolazi od sunca, već iz korena. I ona zna kad treba da izađe, a kada da ostane.
Znak da ne treba da ga diraš
Ako koren kantariona postane težak, gubi boju ili miriše jače nego ranije – znak je da ne želi da ide. Tada se ne nosi. Samo se spušta na prozor, da „ne iznosi ono što nije završeno“. Jer biljka zna – a telo pamti.
Svoj talenat otkrila u vreme korone, a onda je hobi postao i posao: Jelena iz Čačka stvara heklane torbe na drvetu, stari zanat dobila je u nasledstvo
Upotreba pamuka u ručnim radovima, poput heklanja i pletenja, poznata je od davnina. Međutim, malo ko zna da se pamučni konac može koristiti i za izradu torbi od drveta, kao spoj prirodnog, umetničkog i modernog.
Bravo deco: Učenici Mašinsko-saobraćajne škole u Čačku kroz film oživeli lik i delo velikog Disa, Magdalena i Nikola sjajno doneli svoje uloge
Učenici Mašinsko-saobraćajne škole, nadahnuti životom i nasleđem zavičajnog pisca Vladislava Petkovića Disa, oživeli su njegovu autobiografiju i pesnički svet, od rodnog Zablaća pa sve do Krfa, mesta njegovog tragičnog kraja. Svo to putovanje pretočili su u film „Sa očima izvan svakog zla“. Ovo nije prvi put da profesorka srpskog jezika i književnosti Tamara Pantović sa svojim učenicima oživljava pisce i književna dela. Prošle godine to je bila Na Drini ćuprija, a ove godine Dis.
Narod je obožavao, a Miloš je varao na svakom ćošku: Kneginja Ljubica sahranila petoro dece, zbog jednog greha se kajala do kraja "Bog mi nikada neće oprostiti"
Za razliku od Karađorđeve supruge Jelene, koja je imala skromnu ulogu u javnom životu, kneginja Ljubica Obrenović bila je značajna ličnost u društvenim i političkim dešavanjima u Kneževini Srbiji u prvoj polovini 19. veka.
SKOČIO U LEDENU REKU DA SPASI DETE, PA SE RAZBOLEO: Patrijarhu Pavlu dali još 3 meseca života, a onda se dogodilo čudo
Patrijarh Pavle je smatrao da mu se bliži kraj, zbog čega je otišao u manastir Vujan da tamo preda dušu. Veruje se da se tada dogodilo čudo.
ČESTE KOD SRBA: Veruje se da ove navike privlače siromaštvo
Veruje se da atmosfera u kući treba da bude pozitivna.
Komentari(0)