Pelin se ne bere kad cveta: Verovanje da u julu pelin čuva kuću, ali kažnjava bolesnu ruku
U narodnim običajima, pelin je važio za jednu od najmoćnijih biljaka. Leti, naročito oko Ilindana, pelin se nije smeo brati bez potrebe. Verovalo se da tada biljka „prelazi u čuvara“, i da uzvraća onome ko je uzme iz loše namere ili sa slabim telom.
Pelin je vekovima prisutan u srpskoj narodnoj medicini i duhovnosti – gorak, jak, postojan. Koristio se za lečenje, zaštitu, ali i za pročišćenje doma. Međutim, prema verovanjima zabeleženim u istočnoj i centralnoj Srbiji, u danima oko Ilindana (2. avgusta), pelin se ne bere. Tada je, kako su govorile starije žene, „pelin najjači, ali i najopasniji“. Ako ga ubere onaj ko to ne sme – može doći do nemoći, sna koji se ne pamti ili ruke koja trne bez razloga.
Pelin – lek, ali i čuvar
U srpskoj tradiciji, pelin se koristio kao prva biljka protiv uroka, kao tamjan bez dima i kao čistač prostora.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zašto se ne bere kad cveta
Leti, kad procveta, pelin menja svoju prirodu.
Tada se, govorili su stari, „ne daje više ljudima – nego kući i zemlji“.
Njegova moć postaje teža, usmerena ne ka lečenju, već ka zaštiti.
I zato ga tada ne uzimaš sebi – jer ono što štiti, ne možeš da nosiš.
Brati pelin u to vreme smeli su samo zdravi ljudi, bez ljutnje, bez žurbe i bez pohlepe.
Ako se uzme više nego što treba – pelin ne boli odmah, ali pamti.
Šta se dešava ako se ubere pogrešno
U predanjima se pominje da ruka koja uzme pelin iz loše namere može:
– da trne noću,
– da ne zadrži toplinu,
– ili da izgubi osećaj za ono što dira.
Posebno se pazilo da deca ne čupaju pelin „jer miriše neobično“, niti da ga nose u venčićima.
Kada se sme brati i kako se koristi
Najsigurnije vreme za branje pelina je pre cvetanja, u rano proleće, ili kasnije – u jesen, kad „sve pametno ćuti“, kako se govorilo.
Tada se suši, koristi za čajeve protiv prehlade, ili kao tamjan u ritualima čišćenja kuće.
Ali leti – on čuva. I ostaje tamo gde treba da bude: na prozoru, pored praga, u zidanoj pukotini.
Danas – pelin se još poštuje, iako ređe bere
Uprkos zaboravu mnogih običaja, pelin se i dalje čuva u nekim kućama.
I dalje se stavlja uz ikonostas ili u ugao sobe.
Možda ga ne beremo kao pre, ali kad naiđemo na njega – ne diramo.
Jer stari su znali:
pelin ne uzimaš kad je najlepši – već kad si najtiši.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Veštačko, a izgleda kao da ga je sama priroda stvorila: Ovo jezero je izletište u okolini čuvene banje
Kako bi grad Aleksinac bio adekvatno snabdevan vodom, trebalo je izgraditi branu i pregraditi reku Moravicu. Na mestu na kome se danas nalazi Bovansko jezero nekada je postojalo selo istoimenog naziva. Sokobanja i Bovansko jezero
DANAS SU DETINJCI: Porodični praznik sa prelepom simbolikom - smatra se da ovaj običaj donosi mir i blagostanje domu
Pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležava Detinjce, radosni porodični praznik koji se slavi tačno tri nedelje pre Božića
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Komentari(0)