Pelin se ne bere kad cveta: Verovanje da u julu pelin čuva kuću, ali kažnjava bolesnu ruku
U narodnim običajima, pelin je važio za jednu od najmoćnijih biljaka. Leti, naročito oko Ilindana, pelin se nije smeo brati bez potrebe. Verovalo se da tada biljka „prelazi u čuvara“, i da uzvraća onome ko je uzme iz loše namere ili sa slabim telom.

Pelin je vekovima prisutan u srpskoj narodnoj medicini i duhovnosti – gorak, jak, postojan. Koristio se za lečenje, zaštitu, ali i za pročišćenje doma. Međutim, prema verovanjima zabeleženim u istočnoj i centralnoj Srbiji, u danima oko Ilindana (2. avgusta), pelin se ne bere. Tada je, kako su govorile starije žene, „pelin najjači, ali i najopasniji“. Ako ga ubere onaj ko to ne sme – može doći do nemoći, sna koji se ne pamti ili ruke koja trne bez razloga.
Pelin – lek, ali i čuvar
U srpskoj tradiciji, pelin se koristio kao prva biljka protiv uroka, kao tamjan bez dima i kao čistač prostora.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Možda vas zanima:

CRVENA NIT OKO RUKE: Kako je običaj sa vunenim koncem postao srpski lek protiv prolećnih bolesti?
Ponekad se naizgled najobičniji detalji kriju iza ozbiljnih narodnih rituala. Jedan od takvih običaja, skoro zaboravljen u gradovima, bio je vezivanje crvene vunene niti oko ruke deci svakog proleća da bi ih štitila od bolesti.

Majski mesec se gleda u tišini: Verovanje da izgovorena reč u maju ostaje pod zvezdama
U narodnoj tradiciji, maj je mesec pun života, ali i pun znakova. Verovalo se da ako se dugo gleda u mlad mesec u maju, a pri tom se nešto pomisli ili izgovori – to se ne zaboravlja. Ne od strane čoveka, već od strane neba.
Zašto se ne bere kad cveta
Leti, kad procveta, pelin menja svoju prirodu.
Tada se, govorili su stari, „ne daje više ljudima – nego kući i zemlji“.
Njegova moć postaje teža, usmerena ne ka lečenju, već ka zaštiti.
I zato ga tada ne uzimaš sebi – jer ono što štiti, ne možeš da nosiš.
Brati pelin u to vreme smeli su samo zdravi ljudi, bez ljutnje, bez žurbe i bez pohlepe.
Ako se uzme više nego što treba – pelin ne boli odmah, ali pamti.
Šta se dešava ako se ubere pogrešno
U predanjima se pominje da ruka koja uzme pelin iz loše namere može:
– da trne noću,
– da ne zadrži toplinu,
– ili da izgubi osećaj za ono što dira.
Posebno se pazilo da deca ne čupaju pelin „jer miriše neobično“, niti da ga nose u venčićima.
Kada se sme brati i kako se koristi
Najsigurnije vreme za branje pelina je pre cvetanja, u rano proleće, ili kasnije – u jesen, kad „sve pametno ćuti“, kako se govorilo.
Tada se suši, koristi za čajeve protiv prehlade, ili kao tamjan u ritualima čišćenja kuće.
Ali leti – on čuva. I ostaje tamo gde treba da bude: na prozoru, pored praga, u zidanoj pukotini.
Danas – pelin se još poštuje, iako ređe bere
Uprkos zaboravu mnogih običaja, pelin se i dalje čuva u nekim kućama.
I dalje se stavlja uz ikonostas ili u ugao sobe.
Možda ga ne beremo kao pre, ali kad naiđemo na njega – ne diramo.
Jer stari su znali:
pelin ne uzimaš kad je najlepši – već kad si najtiši.

REŠENJE ISTORIJSKE ZAGONETKE: Evo zašto su Banaćani "Lale"
Banaćani su Lale, Čačani Grebići, Paraćince zovu DŽigerani, Kruševljane Čarapani, Jagodince Ćurani... Zbog poljoprivredne kulture kojom se masovno bave, Leskovčanima je prilepljen nadimak Paprikari. A svi su Srbi, istih korena, samo iz različitih krajeva zemlje. Svaki nadimak ima svoju legendu ili istorijsku pozadinu, a poreklo šaljivog naziva za Banaćane krije posebno zanimljivu priču.
KOCKA, PIJANSTVO I DUGOVI: Ko je bio sin Vuka Karadžića?
VUK Stefanović Karadžić ostavio je neizbrisiv trag u srpksoj istoriji kao srpski lingvista, filolog, antropolog, književnik, prevodilac i akademik. Međutim, reformator našeg jezika u privatnom životu suočavao se sa brojnim skandalima. Sa suprugom Anom Kraus imao je jedanaestoro dece, a preživelo je samo dvoje - Mina i Dimitrije. Polagao je nade u sina, misleći da će imati sjajnu budućnost i imresivnu karijeru, ali Vukov naslednik je krenuo stanputicom.

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ZABORAVLJENI ZNAČAJ VRTLOGA NA SRPSKIM REKAMA: Zašto su rečni virovi imali poseban status u narodnim pričama?
U srpskoj narodnoj tradiciji rečni virovi nisu bili samo prirodne pojave, već mesta sa posebnim, često misterioznim značajem. Mnogi virovi širom Srbije vekovima su okruženi legendama, verovanjima i pričama koje govore o njihovim neobičnim moćima i tajanstvenim stanovnicima.

POVERENJE U „SUDBINU“ U SRPSKIM PRIČAMA: Kako su naši preci verovali u predodređenost životnih događaja?
U srpskoj narodnoj tradiciji, sudbina je oduvek imala posebno mesto. Narodne priče i predanja često su govorili o sudbini kao o nečem unapred određenom, što se ne može izbeći i što upravlja životima ljudi bez obzira na njihove želje i odluke.
Komentari(0)