Zašto se nož zakopavao ispod kolevke u Homolju: Običaj da se preseče „nevidljiva senka“ koja prati bebu
U homoljskim selima, kada bi dete plakalo bez prestanka, a lek ni molitva nisu pomagali, starije žene bi tiho zakopavale nož ispod kolevke – verujući da će preseći senku koja je ušla s porođajem ili iz sna.
U narodnom predanju Homolja, dete koje plače danima, ne gleda u oči i ne smeje se dugo nakon rođenja – nije samo bolešljivo. Verovalo se da ga je obavila „senka“ – nevidljiva, ali teška prisutnost, koja nije ušla zlom namerom, ali ostaje dok je neko ne odagna. U takvim slučajevima, žene nisu zvale lekara. One su, po starom običaju, zakopavale nož ispod kolevke, najčešće uveče, ćutke i sa molitvom u srcu. Nož, kao metal i oštrica, presseca nevidljivo, ono što rečima ne može.
Šta je „senka deteta“?
U narodnom verovanju, posebno u planinskim selima Homolja i Istočne Srbije, senka nije isto što i urok. Ona je:
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
- energija tuge, straha, prekida,
- nečije neizrečene misli koje su ušle u porođaj,
- duhovni „ostatak“ nečeg što nije smelo biti prisutno uz kolevku.
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Možda vas zanima:
Nož iznad stola: Zašto je visio na zidu, ali se njime nikada nije sekla hrana
U mnogim srpskim domaćinstvima, posebno u selima centralne i zapadne Srbije, iznad trpezarijskog stola visio je jedan nož. Nije bio za sečenje hleba, već za mir – verovalo se da preseče svađu, čuva dom od podela i ne dozvoljava da se „reč zadrži između zalogaja“.
Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak
Senka se može nakačiti:
- ako je neko zavidan, ali ne zlonameran,
- ako je majka rađala u strahu ili tuzi,
- ili ako je neko umro dok se dete rađalo – i duše su se „ukrstile“.
Kako izgleda običaj zakopavanja noža
Žena (najčešće baba ili starija komšinica) uzima mali nož – uvek stari, „što je sekao mnogo“.
Nož se uvije u belo platno i zakopa direktno ispod kolevke, u zemlju, ako je kuća na zemlji – ili u ćošak sobe, ispod daske.
Prilikom zakopavanja se ne govori, osim tiho: „Sečem tiho, ne krv, nego sen.“
Nož ostaje zakopan tri dana, a dete se posmatra – da li počinje da se smeje, da li gleda u oči, da li se umiri u snu.
Zašto baš nož?
U srpskoj mitologiji i narodnim običajima, metal ima zaštitnu moć, a oštrica ima moć presecanja nevidljivog. Nož se:
- koristi za prekid veza sa zlom,
- stavlja se pod jastuk kad dete sanja teško,
- koristi i kod porođaja, kada se „seče bol“.
U ovom običaju, nož nije usmeren prema detetu, već prema zemlji, da „prođe između sveta i deteta“, i preseca ono što je nepoželjno.
Zabrane i opomene
Ne dira se nož dok ne prođe tri dana.
Ako se zemlja sama otvori i nož ispadne – ne vraća se. Zna se da senka ne želi da ode.
Ako dete prestane da plače – nož se odlaže u špajz, ili zakopa blizu praga.
Ako ni posle ovoga ne bude promene, žene govore:
“Nije senka – nešto je veće. To više nije za nas.”
– što znači da je vreme da se ide po crkveni blagoslov ili pomoć starijeg.
Gde se običaj još primenjuje?
U selima oko Žagubice, Laznice, Blizne i Medveđice, starije žene još uvek čuvaju ovu praksu – ponekad u tajnosti, jer se mlađi podsmevaju. Ali, kad dete ne prestaje da plače, noću ne gleda, a svi lekovi kažu da je „zdravo“, one tiho zakopaju nož – i čekaju.
Oštrica tišine
U svetu u kom sve objašnjavamo naukom, zaboravili smo da ponekad duša deteta ne traži lek – već zaštitu.
Nož ispod kolevke nije agresija. To je tiha borba – za osmeh, za pogled, za mir u snu.
Jer ako se dete nasmeje tek nakon što je zemlja primila oštricu, možda je sve što je tražilo – da ga neko odbrani od nečega što ni samo ne ume da objasni.
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Komentari(0)