Zašto se stare fotografije ne bacaju, već pale? Narodno verovanje o pamćenju i duši u slici
U srpskoj tradiciji, fotografija nije samo uspomena – već duhovni otisak. Zato se ne baca, ne cepa i ne ostavlja među đubretom.
“Ne bacaj sliku – gledaće te iz kontejnera.” Ova rečenica, koliko god zvučala arhaično, svedoči o starom narodnom osećaju da je fotografija mnogo više od papira. U narodnoj svesti, ona nosi deo duše, deo života uhvaćenog u trenutku. Zbog toga se stare fotografije, naročito onih koji su umrli, nikada ne bacaju – već se ritualno pale, zakopavaju, ili spaljuju uz molitvu. Jer slika, ako je puna nečije prisutnosti, mora biti ispraćena – a ne odbačena.
Slika kao “zamrznuta duša”
U vreme kada je fotografija bila retkost, narod ju je posmatrao kao čudo – ali i kao opasnost. Ako te neko slika dok ne znaš – “oduzima ti deo života”. Ako umreš, a neko ima tvoju sliku – “ima ti duh na dlanu”. Zato se verovalo da se posmrtne slike ne smeju držati pored kreveta, niti da ih treba gledati noću.
Zašto se ne cepa, ne baca i ne lomi
Cepanjem ili bacanjem slike, po verovanju, narušavaš mir onog ko je na njoj. Baciti sliku u kontejner značilo je baciti nečije prisustvo u prljavštinu, što može doneti nemir, noćne more, čak i bolest. Zbog toga su bake govorile: “Ako ne znaš ko je na slici – moli se, pa je zapali.”
Rituali spaljivanja slika
- Pale se na tihoj vatri, uz rečenicu: “Neka ide mirno.”
- Ne pale se u kući – već napolju, najčešće uz reku, potok ili pod stablo.
- Ne pale se zajedno sa drugim stvarima.
- Ne gledaju se dok gore.
- Ako slika ne izgori do kraja – ostatak se zakopava.
Kako se slike čuvaju: u staniolu, među molitvama, uz krst
Stare slike često su se uvijale u staniol, čuvale u kutijama od bombona, stavljale među molitvenike ili držale pored slavske sveće. Time se pokazivalo poštovanje prema osobi sa slike, ali i strah da se “prisustvo ne razbudi”.
Danas – digitalna era, ali ista intuicija
Iako danas fotografije brišemo klikom, mnogi i dalje osećaju nelagodu kada to rade sa slikama pokojnika. I to je deo istog arhetipskog osećaja – da slika nije samo podsetnik, već energetski zapis. A zapis se ne briše tek tako.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)