Greška koja skupo košta! Veroučiteljka Andrea otkrila šta se nikako ne jede tokom posta, a Srbi to rade stalno

Teodora Tojagić

12:00

Kultura 0

Šta je najvažnije da ne jedemo tokom posta?

post
Shutterstock

Dok se tokom posta često vodimo kalendarom i pitanjima da li je danas "na vodi ili na ulju", suština hrišćanskog posta mnogo je dublja. Na to nas podseća Andrea Kereš, poznata na Instagramu kao Veroučiteljka, koja svojim porukama već godinama ohrabruje vernike da ne zaborave duhovni aspekt svakog prazničnog perioda. U nastavku prenosimo njeno promišljanje o postu – onako kako ga ona iskreno i posvećeno deli sa svojim pratiocima.

Šta je najvažnije da ne jedemo tokom posta?

Jedni druge.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Hrana je samo jedan deo posta (telesni), a jednako i ravnopravno je važan duhovni deo o kom se mnogo manje priča jer je tokom posta večito glavna tema: "Je l’ danas na vodi ili na ulju?" Sve ono što mislimo, govorimo, radimo (drugima ili sebi) mnogo je važnije od hrane koju ćemo jesti.

Da li vegani poste ceo život?

Ako ne jedu meso – da li to znači da stalno poste? Apsolutno ne!

Hrišćanski post bez duhovnog dela je samo način ishrane. Hrišćanski post se jednako odražava i na dušu i na telo, jer je čovek celovito biće jedino ako ima telo i dušu. Telo bez duše je ljuštura, a duša bez tela je samo duh. Zbog toga ćemo nakon smrti svi vaskrsnuti (duša se vraća u telo koje će ovaj put biti nepropadljivo i besmrtno), jer čovek nije stvoren da bude bestelesan kao anđeli. Čovek je čovek u potpunosti samo onda kada ga čine telo i duša (duh).

Zašto uopšte postimo?

Da bi život nakon vaskrsenja imao smisla.

Postimo dok smo ovde da se čeličimo i usavršavamo, svaki dan, malo po malo. Post je vreme kada treba da se zagledamo duboko u sebe i probamo da promenimo (makar malo) sve što može da se promeni na bolje.Zbog toga ne treba da nam bude u fokusu da li ćemo postiti na ulju ili na vodi dok god se jednako ne bavimo onim duhovnim aspektom posta – ličnim odnosom sa Bogom (molitva) i svim ljudima na koje nailazimo u životu, jer je u svakome Božiji lik i svakoga treba da tretiramo kao da Bog stoji ispred nas (Mt. 25, 34–40).

Ne treba da budemo opsednuti "tragovima mleka i jaja", jer tokom posta nismo alergični na mrsne namirnice, nego biramo da ih ne jedemo – a ukus tih "tragova" svakako ne osećamo (ako ga uopšte i ima, jer to stoji kao alergen info).

Hrana nije najvažniji deo

Ima uzdržavanje velikih benefita, ali...

Ne kažem da post hranom treba olako da shvatimo i da mu ne pridajemo značaj. Ima to uzdržavanje velikih benefita jer se učimo samokontroli i smirujemo strasti kroz jednostavniju ishranu. Ali sve to pada u vodu ako (o) nekome mislimo loše, osuđujemo, lažemo, varamo, zavidimo, ako smo lenji i ne koristimo talente koje nam je Bog dao, ako ne koristimo svaki dan kao poslednji da uradimo sve što je do nas da naš mikrosvet bude malo bolje mesto, da nekome pomognemo, da se nekome osmehnemo, da nekog utešimo, zagrlimo...

Jer kad bi svako u svom mikrosvetu davao sve od sebe da bude malo bolje nego juče, zamislite kakve bi to promene donelo na širem planu.

Koji je stvarni cilj posta?

Sjedenjenje sa Hristom – kroz Svetu Tajnu Pričešća.

Ali i ako sve to uradimo (i telesni i duhovni post... ne savršeno naravno, niko od nas nije savršen, nego ko koliko trenutno može), time i dalje nismo ispunili cilj posta.

Cilj hrišćanskog posta dobija potpuni smisao kada se kroz to putovanje sjedinimo sa Hristom kroz Svetu Tajnu Pričešća. I to ne u nekom simboličnom smislu, nego doslovno... jer sav taj trud, da steknemo neke vrline i odreknemo se nekih mana, nam pomaže da upoznamo Boga i da Mu budemo bliži – to je ono što se najviše računa.

Post nas neće učiniti savršenima i bezgrešnima, ali će nas taj naš trud podsećati da treba da se usavršavamo i učimo dok smo živi. Dan po dan.

Zbog toga ne postimo svi isto i nikad neće postojati jedan univerzalan plan ishrane ili plan ponašanja za sve tokom posta. Svi imamo različite slabosti, želje i poroke i shodno tome treba da promislimo gde treba najviše da se radi.

Univerzalno za post je svakako: bez namirnica životinjskog porekla – a da li će one biti na vodi, ulju... pre te dileme je uvek bolje razmisliti: Da li sam nekome odmogao, i kome mogu da pomognem? Kada to rešimo, onda su voda i ulje najmanji problem.

U vremenu kada često zaboravljamo suštinu zbog forme, podsetnik Veroučiteljke Andree Kereš dolazi kao blagi poziv da ne svedemo veru na spisak namirnica. Post je mnogo više od jelovnika – to je prilika da svakim danom budemo bolji ljudi. Jer, kao što kaže – "Najvažnije je da ne jedemo jedni druge".

Tagovi:

Komentari(0)

Loading