U tišini jednog od najlepših manastira Šumadije, nalazi se freska koja vekovima zbunjuje i oduševljava vernike i posetioce – lik arhangela čiji pogled “prati” svakog ko mu priđe.
Manastir Kalenić, skriven među šumama između Rekovca i Jagodine, poznat je po izuzetnoj lepoti svojih fresaka iz 15. veka. Međutim, jedna od njih izaziva posebnu pažnju: freska arhangela Mihaila, naslikana tako da njegove oči "prate" posmatrača bez obzira sa koje strane da priđe. Retko se o tome piše, a još ređe govori – ali oni koji su to doživeli, pamte ga zauvek.
Slikana tajna u kamenu tišine
Freska se nalazi na severnom zidu priprata Kalenićke crkve, izgrađene između 1407. i 1413. godine. U polumraku hladnog kamena, lice arhangela Mihaila deluje smireno, ali njegov pogled prodoran i živ.
Posetioci često zastanu ispred slike, pa zakorače levo ili desno – a osećaj je isti: oči ih prate. Nije u pitanju optička varka, već majstorstvo vizantijske umetnosti, čiji su slikari znali kako da stvore utisak duhovne prisutnosti.
Ko je naslikao “žive oči”?
Pretpostavlja se da je fresku oslikao majstor Radoslav, čije ime se vezuje za ikonopisce koji su radili po narudžbini vlastelina Bogdana, ktitora manastira. Radoslav i njegov atelje koristili su tada poseban način senčenja oka i obrva, kojim se stvarao utisak da pogled „lebdi“ – što je bilo simbol božanske svevideće prirode.
Zato nije slučajno što je baš arhangel Mihailo, vojvoda nebeskih sila, naslikan tako da “ne skida pogled” sa posetilaca. Bio je zamišljen kao čuvar hrama.
Narodna predanja i iskustva vernika
U okolnim selima se pričalo da ako pogledaš arhangela pravo u oči i izdržiš pogled – sve grehe ti Bog oprosti. Neki hodočasnici tvrde da osećaju nelagodnost, drugi duboki mir, ali svi potvrđuju – osećaj “da te neko posmatra” je snažan.
Starije monahinje koje su godinama služile u Kaleniću govorile su tiho: „Njegove oči ne gledaju tebe, nego tvoju dušu.“
Zašto se o fresci retko piše
Iako je Kalenić jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne umetnosti, ova freska nije često predmet javnosti ni stručne literature. Uglavnom se pominje usputno, u katalogu slikarstva, bez dublje analize efekta koji ostavlja na posmatrača.
Danas je freska očuvana, ali manastir nema turističku signalizaciju niti vodiče koji bi posetioce usmerili baš ka njoj. Čak ni mnogi vernici koji dođu u hram ne znaju da se tu nalazi jedno od najmističnijih lica srpskog freskopisa.
Tišina koja gleda
U vremenu kada svetli ekrani privlače pažnju, ova freska u tišini kamene crkve pokazuje da jedan naslikan pogled može govoriti više od hiljadu reči. Arhangel Mihailo iz Kalenića ne govori – ali gleda. A ponekad, to je dovoljno da čovek počne da sluša sebe.
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Ovo je najmoćnija moltva za zaštitu dece: Sve majke treba da izgovaraju ove reči svakog dana
Kroz molitvu, izražava svoju brigu i nadu za srećnu i uspešnu budućnost svoje dece, ali i aktivno komuniciraju sa Bogom
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Komentari(0)