Jezik cvetova u srpskoj tradiciji: Šta je lavanda značila u svadbenim običajima u Homolju
Miris uspomena i znak čednosti: Zaboravljena simbolika lavande u starim srpskim svadbama

U srcu Homolja, planinskom kraju bogatom narodnom predajom, lavanda nije bila samo mirisna biljka. Bila je poruka, znak i svedok jedne tihe, zaboravljene simbolike u svadbenim običajima.
Danas je lavanda poznata po svom umirujućem mirisu i ljubičastoj boji koja krasi kozmetiku i suvenire, ali u selima oko Žagubice i Krepoljina, ona je vekovima imala posebno mesto u svadbenim ritualima. I ne, nije služila samo za ukras. Bila je simbol čednosti, blagoslova i zaštite od uroka.
Cvet u kosi – znak devojke za udaju
Možda vas zanima:

Prolećni rituali u Srbiji: Kako su se nekad dozivale kiše u Homolju
Dok priroda buja, a zemlja traži vlagu, stari običaji prizivanja kiše kroz igru, pesmu i cveće ponovo bude zaboravljene slike sela istočne Srbije – i dečjih Dodola koje su bile glas prirode.

STARO NARODNO VEROVANJE: Šta znači kada u martu padne sneg?
Za mart se vezuju brojna verovanja, a "baba Marta" je jedno od njih.
Možda vas zanima:

Prolećni rituali u Srbiji: Kako su se nekad dozivale kiše u Homolju
Dok priroda buja, a zemlja traži vlagu, stari običaji prizivanja kiše kroz igru, pesmu i cveće ponovo bude zaboravljene slike sela istočne Srbije – i dečjih Dodola koje su bile glas prirode.

STARO NARODNO VEROVANJE: Šta znači kada u martu padne sneg?
Za mart se vezuju brojna verovanja, a "baba Marta" je jedno od njih.
Možda vas zanima:

Prolećni rituali u Srbiji: Kako su se nekad dozivale kiše u Homolju
Dok priroda buja, a zemlja traži vlagu, stari običaji prizivanja kiše kroz igru, pesmu i cveće ponovo bude zaboravljene slike sela istočne Srbije – i dečjih Dodola koje su bile glas prirode.

STARO NARODNO VEROVANJE: Šta znači kada u martu padne sneg?
Za mart se vezuju brojna verovanja, a "baba Marta" je jedno od njih.
Prema zapisima lokalnih etnologa i kazivanjima najstarijih meštanki Homolja, devojke koje su stasale za udaju stavljale su grančicu lavande u kosu tokom zavetine i seoskih vašara. Time su suptilno slale poruku da su spremne za udaju, ali i da nose miris doma, čistote i smirenosti – osobina koje su se u to vreme najviše cenile.
Shutterstock
Lavanda u svadbenom vencu
Tokom svadbi, lavanda se plela u venac zajedno sa peršunom i bosiljkom. Verovalo se da lavanda štiti mladu od urokljivih očiju i da njen miris tera zle duhove. Starije žene su je često stavljale i u nedra mlade "za svaki slučaj".
Takođe, lavanda se palila na ognjištu tokom prve bračne noći kao deo obreda "mirisnog blagoslova doma". U nekim selima, mladoženja je nosio vezani svežanj lavande u pojasu – znak da je osvojio "mirisnu i čistu nevestu".
Gde je tradicija preživela?
U selima poput Laznice, Osanice i Suvog Dola, običaji vezani za lavandu su opstali sve do sredine 20. veka. Danas ih znaju još samo najstariji, ali se zahvaljujući sve većem interesovanju za etnobotaniku, ponegde pokušavaju obnoviti. Postoji inicijativa da se u selu Milanovac kod Žagubice svake godine organizuje "Mirisni vašar" posvećen biljkama u tradiciji – sa lavandom u centru pažnje.
Povratak mirisa zaboravljenih običaja
Lavanda možda danas miriše na sapune i sveće, ali u Homolju još uvek odzvanja sećanje na nju kao tihi jezik devojaka, svetinje i domaćinske skromnosti. Njeno mesto u srpskoj kulturi možda je potisnuto – ali nije zaboravljeno.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta

Manastir Jovanje – zaboravljeno svetilište na vodi u dolini srpskih svetinja
Najtiši manastir Ovčarsko-kablarske klisure: Jovanje – svetinja kojoj se pristupa čamcem i molitvom
Isposnica Svetog Save iznad Studenice – mesto gde je nastao prvi srpski tipik
Tišina visoko iznad Studenice: U steni iz koje je proizašao srpski monaški poredak

Manastir Gornjak i isposnica Grigorija Sinaita: Tišina stene u kojoj se čula molitva
U klisuri Mlave, pod senkom litica, i dalje stoji mesto gde se Srbi učili tišini – isposnica Grigorija Sinaita, jednog od duhovnih stubova srednjovekovne Srbije
Komentari(0)