Prolećni rituali u Srbiji: Kako su se nekad dozivale kiše u Homolju

Kiza R

17:00

Kultura 0

Dok priroda buja, a zemlja traži vlagu, stari običaji prizivanja kiše kroz igru, pesmu i cveće ponovo bude zaboravljene slike sela istočne Srbije – i dečjih Dodola koje su bile glas prirode.

Homolje
Shutterstock

U srcu Homolja, proleće je nekad imalo svoj jezik – jezik pesme, zelenih venaca i dečjih nogu koje poskakuju kroz selo. Kada bi zemlja postala suva, a nebo ćutalo, meštani su prizivali kišu kroz ritual zvan Dodole. Danas, retki su koji se toga sećaju, ali u nekim selima još ima starica koje su kao devojčice igrale tu magičnu igru.

Devojčice koje zovu nebo

Ritual Dodola potiče iz starih slovenskih verovanja i vezan je za kult prirode i plodnosti. U vreme kada nije bilo meteoroloških prognoza ni navodnjavanja, svaki prolećni dan bez kiše bio je razlog za brigu. Tada bi sela oživela neobičnim prizorom: devojčice od 7 do 12 godina, odevene u travu, cveće i grančice, igrale bi kroz selo i pevale pesmu:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

"Dodole, dodole,
da padne kišice,
da rodi pšenica,
da napuni torove,
da se napiju volovi..."

Njihova pesma bila je molitva prirodi, dok su ih domaćice polivale vodom – simbolično, kao da dozivaju kišu.

Magija koja se rađa iz potrebe

U Homolju, posebno u selima kao što su Laznica i Žagubica, Dodole su bile više od igre – bile su zajednički čin sela. Učestvovala je cela zajednica: deca su učila pesme od starijih, žene su ih oblačile u biljke, a muškarci tiho posmatrali i verovali. Ritual se održavao samo kad je zaista bilo suše – što ga je činilo još svečanijim.

U nekim pričama, čak se i spominje da je „najkišnija devojčica“ kasnije imala posebnu sreću u životu, jer ju je priroda blagoslovila.

Tragovi običaja u savremenom vremenu

Danas, ovaj običaj gotovo da ne postoji – nestao je sa seoskim đacima, s kolima volova, sa životom koji je bio oslonjen na ritam prirode. Ipak, povremeno se obnavlja na etno-manifestacijama i školskim predstavama, kao pokušaj da se tradicija ne zaboravi. Ali to više nije isto – jer Dodole nisu samo kostim i pesma, već osećanje povezanosti sa zemljom i iskrena molitva jednog naroda.

Dodola – nežna moć dečjeg glasa

Dok priroda svake godine iznova buja, možda je vreme da se i mi setimo svojih zaboravljenih rituala. Ne zbog sujeverja, već zbog poštovanja prema onome što su naši preci znali: da bez vode nema ni života, ni radosti, ni proleća.

Možda nam ne treba kiša – ali nam treba ta povezanost sa zemljom, sa ritmom prirode i sa sobom. A upravo su to Dodole znale, bez ijedne knjige, samo uz pesmu i osmeh.

Komentari(0)

Loading