Dok priroda buja, a zemlja traži vlagu, stari običaji prizivanja kiše kroz igru, pesmu i cveće ponovo bude zaboravljene slike sela istočne Srbije – i dečjih Dodola koje su bile glas prirode.

U srcu Homolja, proleće je nekad imalo svoj jezik – jezik pesme, zelenih venaca i dečjih nogu koje poskakuju kroz selo. Kada bi zemlja postala suva, a nebo ćutalo, meštani su prizivali kišu kroz ritual zvan Dodole. Danas, retki su koji se toga sećaju, ali u nekim selima još ima starica koje su kao devojčice igrale tu magičnu igru.
Devojčice koje zovu nebo
Ritual Dodola potiče iz starih slovenskih verovanja i vezan je za kult prirode i plodnosti. U vreme kada nije bilo meteoroloških prognoza ni navodnjavanja, svaki prolećni dan bez kiše bio je razlog za brigu. Tada bi sela oživela neobičnim prizorom: devojčice od 7 do 12 godina, odevene u travu, cveće i grančice, igrale bi kroz selo i pevale pesmu:
Možda vas zanima:

Zaboravljeni kamenorezački majstori Istočne Srbije: Tajne zapisa u stenama Homolja
Misteriozni kameni natpisi u srcu Homolja kriju priče stare vekovima

USRED HOMOLJA NIKAO ZAMAK, NA NJEMU SRPSKA TROBOJKA Među "antičkim" stubovima akvapark! Za ovu banju mnogi i ne znaju (FOTO)
U blizini Petrovca na Mlavi nalazi se poznata banja, smeštena u podnožju Homoljskih planina, u dolini Mlave.
Možda vas zanima:

Zaboravljeni kamenorezački majstori Istočne Srbije: Tajne zapisa u stenama Homolja
Misteriozni kameni natpisi u srcu Homolja kriju priče stare vekovima

USRED HOMOLJA NIKAO ZAMAK, NA NJEMU SRPSKA TROBOJKA Među "antičkim" stubovima akvapark! Za ovu banju mnogi i ne znaju (FOTO)
U blizini Petrovca na Mlavi nalazi se poznata banja, smeštena u podnožju Homoljskih planina, u dolini Mlave.
Možda vas zanima:

Zaboravljeni kamenorezački majstori Istočne Srbije: Tajne zapisa u stenama Homolja
Misteriozni kameni natpisi u srcu Homolja kriju priče stare vekovima

USRED HOMOLJA NIKAO ZAMAK, NA NJEMU SRPSKA TROBOJKA Među "antičkim" stubovima akvapark! Za ovu banju mnogi i ne znaju (FOTO)
U blizini Petrovca na Mlavi nalazi se poznata banja, smeštena u podnožju Homoljskih planina, u dolini Mlave.
"Dodole, dodole,
da padne kišice,
da rodi pšenica,
da napuni torove,
da se napiju volovi..."
Njihova pesma bila je molitva prirodi, dok su ih domaćice polivale vodom – simbolično, kao da dozivaju kišu.
Magija koja se rađa iz potrebe
U Homolju, posebno u selima kao što su Laznica i Žagubica, Dodole su bile više od igre – bile su zajednički čin sela. Učestvovala je cela zajednica: deca su učila pesme od starijih, žene su ih oblačile u biljke, a muškarci tiho posmatrali i verovali. Ritual se održavao samo kad je zaista bilo suše – što ga je činilo još svečanijim.
U nekim pričama, čak se i spominje da je „najkišnija devojčica“ kasnije imala posebnu sreću u životu, jer ju je priroda blagoslovila.
Tragovi običaja u savremenom vremenu
Danas, ovaj običaj gotovo da ne postoji – nestao je sa seoskim đacima, s kolima volova, sa životom koji je bio oslonjen na ritam prirode. Ipak, povremeno se obnavlja na etno-manifestacijama i školskim predstavama, kao pokušaj da se tradicija ne zaboravi. Ali to više nije isto – jer Dodole nisu samo kostim i pesma, već osećanje povezanosti sa zemljom i iskrena molitva jednog naroda.
Dodola – nežna moć dečjeg glasa
Dok priroda svake godine iznova buja, možda je vreme da se i mi setimo svojih zaboravljenih rituala. Ne zbog sujeverja, već zbog poštovanja prema onome što su naši preci znali: da bez vode nema ni života, ni radosti, ni proleća.
Možda nam ne treba kiša – ali nam treba ta povezanost sa zemljom, sa ritmom prirode i sa sobom. A upravo su to Dodole znale, bez ijedne knjige, samo uz pesmu i osmeh.

Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka
Nitima prošlosti do savremenosti: Kako dragačevski vez čuva duh predaka

Kafana koja nije promenila jelovnik od 1928. – Gostiona “Kod Miće” u Malom Crniću
Jedno selo, jedan kazan i ista jela skoro sto godina: Gde se i dalje jede po receptima pradede

Običaj "kupanja u zvezdanoj vodi" kod vračarskih porodica – ritual zaboravljenog beogradskog predgrađa
Noć uoči Petrovdana, žene na Vračaru su hvatale zvezde u vodu – da bi se zaštitile, izlečile i trudne ostale

Jedini aktivni gaj oraha starih više od 300 godina u okolini Kosjerića
Gde vreme stoji, a orasi rađaju: Vekovni gaj na obroncima Divčibara koji i dalje daje plodove
ODRASTAO U OKUPIRANOM BEOGRADU, PA MU SE PREKO NOĆI SVE PROMENILO: Ovo je bio život jedinog Srbina koji je dobio Pulicera!
Jedini Srbin koji je dobio Pulicerovu nagradu za poeziju bio je čuveni Čarls Dušan Simić, koji je preminuo u svom domu u Nju Hempširu u SAD-u. Tužnu vest je na društvenim mrežama postavio njegov prijatelj, književnik i književni kritičar, te profesor na univerzitetu Tomislav Longinović.
Komentari(0)