Za ponovno oživljavanje manastira zaslužan je iguman jeromonah Kirilo, koji je 1999. godine došao u opusteli manastir.
Manastir Draganac kod Gnjilana istorija prvi put pominje 1381. godine u povelji kneza Lazara Hrebeljanovića. Koliko je poznato ktitor ovog manastira je bio knez Lazar, a manastir se nalazi u selu Prilepac u kome je po legendi rođen Lazar Hrebeljanović. Draganac nosi ime po njegovoj ćerki Dragani, koja je živela samo 16 godina, a manastirska crkva je posvećena Svetom Arhangelu Gavrilu.
View this post on Instagram
Dalje istorijskih podataka o manastiru nema. Pominje se tek u drugoj polovini 19. veka, kada se knezu Mihailu obratio narod za pomoć radi obnove svetinje. Mihailo Obrenović je dao prilog za obnovu manastirske crkve koja je trajala od 1865. do 1869. godine. Nedugo potom pri ovom manastiru je otvorena prva mesna škola, a nakon Drugog svetkog rata Draganac je potpuno opusteo.
Za ponovno oživljavanje manastira zaslužan je iguman jeromonah Kirilo, koji je 1999. godine došao u opusteli manastir. Od tada je Daraganac jedini živi manastir u Kosovskom Pomoravlju.
Zanimljiva je priča kako je Kirilo zaustavio narod da ode sa svojih ognjišta. Kada se 1999. godine kolona ljudi uputila od svojih kuća Kirilo je legao ispred kolone i rekao: „Neka je prosto onom ko me pregazi, ne bilo prosto onom ko me zaobiđe!“ Narod se posle tog događaja vratio svojim domovima.
Kirilo je uz pomoć naroda i Republike Srbije obnovio manastir, a podignuta je i kapela posvećena Svetom knezu Lazaru. U blizini manastira se nalazi izvor lekovite vode.
View this post on Instagram
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)