Kada dani postanu najduži, a sunce najjače, Srbi su kroz istoriju obeležavali dolazak leta posebnim običajima, koji su vremenom poprimili i hrišćanske elemente. Ovaj prvi letnji dan, poznat i kao Ivanjdan (7. jul), prepun je rituala koji prizivaju zdravlje, sreću i blagostanje.
Pletenje venaca od lekovitog bilja
Jedan od najpoznatijih običaja vezanih za početak leta jeste pletenje venaca od lekovitih biljaka, naročito ivanjskog cveća, bosiljka i kantariona. Ovi venci se kače na vrata kuća i štala, verujući da donose zaštitu od bolesti i nesreće.
Skakanje preko vatre – ritual pročišćenja
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
U mnogim krajevima Srbije, u noći uoči Ivanjdana palile su se velike vatre, a mladi su skakali preko plamena. Verovalo se da ovaj čin donosi zaštitu od zlih sila i bolesti, kao i sreću u ljubavi.
Kupanje u rekama i rosna voda
Verovalo se da ivanjdanska rosa ima moć isceljenja, pa su se ljudi u ranim jutarnjim satima umivali njome kako bi sačuvali zdravlje. Takođe, običaj je bio da se na prvi letnji dan kupa u reci, jer se smatralo da voda tada ima posebno osvežavajuća i lekovita svojstva.
Simbolika običaja i njegovo značenje danas
Iako su mnogi drevni običaji zaboravljeni, Ivanjdan i dalje ima poseban značaj u narodnom kalendaru. Njegovi rituali podsećaju na povezanost čoveka i prirode, kao i na verovanja da su sunce, voda i vatra izvori života i snage.
Zašto su letnji običaji važan deo srpske tradicije?
Obeležavanje dolaska leta nije samo deo prošlosti – ono je izraz poštovanja prema prirodi i starim verovanjima. Bilo da je kroz venčiće od ivanjskog cveća, skakanje preko vatre ili umivanje rosom, Srbi su vekovima dočekivali letnje dane sa nadom, verujući da će im sunce doneti radost i blagostanje.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)