NA LOVĆENU NJEGOŠ SPAVA NAJMUDRIJA SRPSKA GLAVA Na današnji dan rođen je vladika Petar II Petrović Njegoš
Godine 1833, putovao je u Petrograd, gde je zavladičen. Za života je ostao upamćen kao vrlo mudar i učen čovek u ondašnjoj Crnoj Gori, a njegova dela privlačila su pažnju i Evropljana.
Petar II Petrović Njegoš bio je veliki srpski penik vladar i vladika Crne Gore. Njegovo najslavnije delo je „Gorski vijenac“, a napisao je i „Luču mikrokozmu“, „Ogledalo srpsko“ i „Lažni car Šćepan Mali“.
Rođen je 13. novembra 1813. u selu Njeguši, kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I, i Ivane Proroković. Na krštenju dobio je ime Radivoje, po kome je dobio nadimak Rade kasnije. Po zavladičenju dobio je ime Petar, kao i njegov stric Petar I Petrović Njegoš, ali je u narodu ostao upamćen kao vladika Rade.
View this post on Instagram
Ne zna se tačno zbog čega je uzeo dodatak Njegoš, a ne Njeguš, kao što bi trebalo prema imenu njegovog plemena i najužeg zavičaja. Pretpostavlja se da je to preuzeo od strica vladike Petra, koji je katkad uz svoje prezime dodavao Njegoš, a ne Njeguš.
Vladika Petar ga je za svog naslednika proglasio 20. januara 1827. Želeo je da i Rada pošalje u Rusiju, ali nije imao novca da plati školovanje, pa ga je sam učio italijanski, ruski, nemački. engleski i francuski. Takođe mu je omogućio pristup njegovoj bogatoj biblioteci. Posle mu je stric doveo za učitelja Simu Milutinovića Sarajlija. Sarajlija mu je predavao istoriju, književnost i filozofiju.
Godine 1833, putovao je u Petrograd, gde je zavladičen. Za života je ostao upamćen kao vrlo mudar i učen čovek u ondašnjoj Crnoj Gori, a njegova dela privlačila su pažnju i Evropljana. Njegoševo najslavnije delo „Gorski vijenac“ u Beču je ocenjeno kao „manuskript genijalnog tvorca“.
Vladika Rade se razboleo od grudne bolesti u proleće 1850. godine, a pošto u ono vreme nije bilo lekara u Crnoj Gori za lečenje se uputio u Italiju. Nakon povratka u Crnu Goru i pogoršanja stanja preminuo je 31. oktobra 1851. godine, dve nedelje pre dana na koji je rođen. Njegova posmrtna želja bila je da bude sahranjen u kapeli na Lovćenu, a SPC 19. maja slavi praznik posvećen njemu, Sveti Mitropolit Petar Drugi Petrović Lovćenski Tajnovidac.
View this post on Instagram
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Komentari(0)