NAŠU PRELEPU GLUMICU ČUVENI IVO ANDRIĆ JE SPASIO OD NACISTA: Zbog ljubavi je promenila veru i odrekla se Holivuda
Ita Rina bila je jedna od najlepših žena sa ovih prostora, a njena sudbina bila je puna neverovatnih događaja.

Prvi izbor za mis Jugoslavije održan je 1926, i tada se čulo za Italinu Lidu, odnosno Idu Kravanju iz Divače kod Trsta.
Ita Rina je rođena kao Italina Lida - Ida Kravanja 1907. godine, u Divači. Umrla je kao Tamara Đorđević, 1979. u Budvi.
Njen život je bio poput nekog dobro izrežiranog filma, pun uspona i padova. Zarad karijere odrekla se toplog doma, dva puta je menjala ime, a propustila je i velike životne šanse.
Možda vas zanima:

ŽIVOT IVE ANDRIĆA U LJUBAVNOM TROUGLU: Kum ga zamolio da mu čuva porodicu, a on mu ZAVEO ŽENU! Oženio se tek u 66. godini
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku u porodici Antuna Andrića i Katarine Pejić.

"Na Drini ćuprija" – most koji priča vekovne priče o ljudima i sudbinama
Remek-delo Ive Andrića, roman koji nas vodi kroz istoriju, sudbine i previranja Balkana, ispričane kroz kamen mosta na Drini.
Možda vas zanima:

ŽIVOT IVE ANDRIĆA U LJUBAVNOM TROUGLU: Kum ga zamolio da mu čuva porodicu, a on mu ZAVEO ŽENU! Oženio se tek u 66. godini
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku u porodici Antuna Andrića i Katarine Pejić.

"Na Drini ćuprija" – most koji priča vekovne priče o ljudima i sudbinama
Remek-delo Ive Andrića, roman koji nas vodi kroz istoriju, sudbine i previranja Balkana, ispričane kroz kamen mosta na Drini.
Možda vas zanima:

ŽIVOT IVE ANDRIĆA U LJUBAVNOM TROUGLU: Kum ga zamolio da mu čuva porodicu, a on mu ZAVEO ŽENU! Oženio se tek u 66. godini
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku u porodici Antuna Andrića i Katarine Pejić.

"Na Drini ćuprija" – most koji priča vekovne priče o ljudima i sudbinama
Remek-delo Ive Andrića, roman koji nas vodi kroz istoriju, sudbine i previranja Balkana, ispričane kroz kamen mosta na Drini.
Majka joj je branila da se pojavi na finalnom izboru za najlepšu Jugoslovenku, ali je ona poslednjim vozom stigla u Zagreb u trenutku kada je žiri već birao najlepšu od tri finalistkinje.
Njenu lepotu primetili su nemački filmski producenti, pa je nakon kraćeg ubeđivanja sa majkom, koja joj je branila put u Berlin, tada 20-godišnja Ida pobegla od kuće i vozom otputovala za Berlin, gde je potpisala ugovor sa jednom producentskom kućom.
- Kamere su počele da zuje. Svuda oko mene bili su kablovi. Neki potpuni stranci piljili su u mene, došaptavajući se među sobom. Govorili su mi da vrištim, da se smejem, mašem i plačem. Mislim da sam najprirodnije izgledala u scenama u kojima sam plakala. Bilo je dovoljno samo da se prisetim koliko sam daleko od kuće i kako sam obmanula majku – prisećala se Ita svog prvog iskustva.
Veoma brzo Ida je dobila bolju ponudi i odlučila je da raskine ugovor i potpiše novi sa jednom velikom produkcijskom kućom koja je od mlade glumice tražila da promeni ime. Od tada ona je ponela ime Ita Rina.
Fanovi su je obožavali, a kritičari hvalili njenu “slovensku lepotu” i dar za glumu. Dobijala je na stotine pisama obožavalaca i usledila je i ponuda za nastavak karijere u Holivudu.
Međutim, na vrhuncu slave, 1931. Iti je srce ukrao Miodrag Đorđević, inženjer iz Beograda i ona je rešila da sve ostavi i uda se za njega. Promenila je veru prešavši u pravoslavlje i posle selidbe u Beograd po drugi put u životu uzela je i novo ime – Tamara Đorđević.
Dva najznačajnija filma Ite Rine su Erotikon iz 1929, priča o zavedenoj i napuštenoj ćerki čuvara železničke stanice u češko-nemačkoj koprodukciji, koji je, pored nje, proslavio i mladog češkog reditelja Gustava Mahatija, i češki klasik Tonka zvana vešala. U ovom filmu iz 1930. Ita je glumila prostitutku koja ispunjava poslednju želju ubici osuđenom na smrt i provodi s njim noć pred pogubljenje.
Kada je počeo Drugi svetski rat zamalo da je završila u nacističkom zatvoru. Tada je prihvatila je ulogu u filmu nemačke produkcije „Centrala Rio“. Morala je da dokazuje da nije Jevrejka, a tokom snimanja filma posvađala se sa čovekom koji je vređao Jugoslaviju, a za koga se ispostavilo da je gestapovac. Zbog ove situacije Ita je lako mogla da se nađe iza rešetaka, jer su gestapovci hapsili koga su hteli.
Itu je zatvora spasao tadašnji ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu, a kasnije i naš nobelovac Ivo Andrić, koji joj je savetovao da se hitno vrati u domovinu. Pošto je već snimila svoje scene, odmah je spakovala kofere.
Svoju poslednju ulogu ostvarila je u filmu "Rat" iz 1960. godine, a partner joj je bio Velimir Bata Živojinović. Ubrzo se sa suprugom seli u Budvu, a kuća koju su sagradili stradala je 1979. godine, kada je taj kraj pogodio strahoviti zemljitres. Ina je nažalost podlegla povredama i zdravstvenom problemima,a preminula je iste godine u maju. Sahranjena je u Beogradu na Novom groblju.

Ovo žensko ime se danas ne daje devojčicama: Palo je u zaborav, nećete ga nigde čuti
Posmatrano zajedno sa imenima koja vode poreklo iz latinskog jezika, ovde osnova "vita" znači "život"

Ova molitva Presvetoj Bogorodici se izgovara nedeljom! Veruje se da reči donose mir, sreću i blagostanje!
Jake reči molitve Presvetoj Bogorodici nedeljom

MISTERIOZNI KAMENI KRSTOVI ISTOČNE SRBIJE: Zašto su se nekada podizali bez imena pokojnika?
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.

BILJKA KOJA "VRAĆA VID": Kako se vidova trava nekada koristila u srpskoj narodnoj medicini?
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.

TAJNA PRVOG OTISKA "GORSKOG VIJENCA": Kako je Njegoševo delo skriveno i spaseno od cenzure?
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
Komentari(0)