Iako udaljene hiljadama kilometara, hotel Kleridžis(Claridges) i Atelje 212 imaju nešto što ih spaja.
Shutterstock
Godina 1945. u zaraćenoj Evropi nije imala puno povoda za radost. Okupirana i razbijena Kraljevina Jugoslavija je pre 4 godine ostala bez svoje nezavisnosti, a kralj sa svom svojom pratnjom je izbegao u hednu od retkih zemalja Evrope na koju nemačka osvajačka noga nije kročila.
U Londonu, zajedno sa ostalim izbegličkim vladama osnovana je i jugoslovenska vlada, a politički život i pokušaj pomoći narodu u okupiranoj Jugoslaviji je nastavljen. Mladi kralj je pred sobom imao burne godine koje će mu ostaviti ožiljke do kraja života. Ipak život je išao dalje a obaveze mladog kralja nisu mogle da čekaju. U takvim uslovima kralj Petar II se i venčao sa princezom Aleksandrom od Grčke i Danske.
Neko vreme kasnije kraljevski par je dobio dete. Mali kraljević Aleksandar rođen je jula 1945. u hotelu Kleridžis u apartmanu koji je prethodno proglasom Vinstona Čerčila postao teritorija Kraljevine Jugoslavije, tako da je kraljević odmah po rođenju dobio titulu prestolonaslednika.
Ali kakve veze sve ovo ima sa poznatim teatrom u centru Beograda? Atelje 212 je osnovan 1956, a osnovala ga je grupa umetnika sa namerom da se u njemu izvode komadi koji su avangardni u odnosu na ostala beogradska pozorišta.
Zašto 212 pitate se. Po široko rasprostranjenoj priči broj 212 simbolisao je koliko je stolica u novom ateljeu bilo u trenutku prvih izvedbi pozorišnih komada.
Druga, mnogo zanimljivija priča vezana je za Borislava Mihajlovića Mihiza, srpskog i jugoslovenskog književnog kritičara,književnika, dramaturga,pisca i esejistu. Sećate se onog londonskog hotela u kome je rođen prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević? Apartman koji je prethodno postao teritorija kraljevine Jugoslavije nosio je broj 212 na svojim vratima. Ova zanimljivost nam nagoveštava da Atelje 212 možda nije dobio svoj broj po broju stolica u njemu(postoje i priče da je imao 202 stolice, a ne 212) , već je moguće da je Mihiz, koji je po gradskim pričama bio simpatizer monarhije, dao ime po hotelskom apartmanu u kome je rođen mali Karađorđević.
Ova zanimljivost je jedna od mnogih koja je vezana za sedam decenija star teatar kroz koji su prošle mnoge glumačke legende i u kome su odigrani mnogi prelepi i kultni pozorišni komadi.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
Komentari(0)