Rođenje deteta, a naročito muškog naslednika, vekovima je u srpskoj tradiciji bio povod za veliko slavlje.
Ovaj događaj nije samo bio radost za porodicu, već i za celu zajednicu, jer se muško dete smatralo nastavkom loze, zaštitnikom domaćinstva i nosiocem porodičnog imena. Iako su običaji varirali od kraja do kraja, mnogi su se održali i do danas, posebno u ruralnim područjima.
Pucanje kao znak radosti
Jedan od najpoznatijih običaja vezanih za rođenje muškog deteta jeste pucanje iz vatrenog oružja. Kada bi se čulo da je žena rodila sina, otac ili blizak muški rođak bi ispalio nekoliko hitaca u vazduh. Ovaj čin simbolizovao je radost, ali i obaveštavanje komšija i prijatelja o dolasku novog člana porodice. U nekim krajevima Srbije, pucanje je imalo i dodatno značenje – verovalo se da će zvuk pucnja oterati zle sile od novorođenčeta.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Sečenje pogače i slavlje
U mnogim krajevima, odmah nakon rođenja deteta, pripremala se posebna pogača koja se zvala "čestitarska pogača." Ova pogača delila se svim prisutnima, a u njoj bi često bila sakrivena para kao znak sreće i blagostanja. Gosti bi se okupljali u kući porodice, donoseći darove za dete i majku – najčešće domaće proizvode, odeću za bebu ili novac.
Kupanje i "jačanje" novorođenčeta
Obred prvog kupanja deteta takođe je bio važan deo običaja. Baba, ili žena od poverenja koja je pomagala pri porođaju, kupala je dete u vodi u koju su se stavljali novčići, pšenica ili bosiljak. Verovalo se da će novčići doneti bogatstvo, pšenica zdravlje, a bosiljak zaštitu od zlih sila. U nekim krajevima, deda ili otac bi posle kupanja nežno podizao dete prema nebu i izgovarao reči poput: "Rasti, sine, velik i jak kao hrast!"
Prvi darovi za dete
Darivanje novorođenčeta bio je simbolični čin kojim su porodica i prijatelji izražavali radost i želju za zdravlje i sreću deteta. Najčešći darovi uključivali su zlatnike, dukate ili ručno izrađene predmete, poput vunenih čarapica ili prsluka. Zlatnici su imali i duhovnu simboliku – verovalo se da štite dete od uroka i donose blagostanje.
Sadnja drveta
Poseban običaj, koji se i danas ponegde praktikuje, jeste sadnja drveta u čast rođenja muškog deteta. Najčešće bi se sadio hrast, dud ili jabuka, simboli snage, dugovečnosti i plodnosti. Ovo drvo smatralo se zaštitnikom deteta, a porodica bi ga negovala kroz generacije.
Veselje za celu zajednicu
Rođenje sina često je značilo veliko slavlje u selu ili mahali. Organizovala se gozba na kojoj se okupljala rodbina i prijatelji, a pripremala su se tradicionalna jela poput pečenja, pite i kolača. Veselje je uključivalo muziku, igre i zdravice koje su bile usmerene na dobrobit novorođenčeta. Gosti bi izgovarali blagoslove, poput: "Da bude jak kao vuk i mudar kao starac!"
Verski aspekt
U pravoslavnoj tradiciji, krštenje deteta je ključni događaj koji prati rođenje. Roditelji bi se trudili da što pre krste dete, a kum, koji je imao značajnu ulogu u duhovnom životu deteta, bio je biran s velikom pažnjom. Krštenje je smatrano zaštitom deteta od zlih sila i početkom njegovog duhovnog života.
Običaji kroz savremeni kontekst
Danas se mnogi od ovih običaja transformišu ili se više ne praktikuju u urbanim sredinama. Međutim, u ruralnim krajevima i porodicama koje neguju tradiciju, običaji poput pucanja, sadnje drveta ili deljenja pogače i dalje su prisutni. U modernom kontekstu, slavlje je često manje formalno, ali i dalje ispunjeno simbolikom i porodičnom toplinom.
Značaj običaja
Običaji vezani za rođenje muškog deteta nisu samo slavlje dolaska novog člana porodice već i način da se ojačaju porodične i zajedničke veze. Oni podsećaju na važnost zajedništva, radosti i duhovne povezanosti, čineći rođenje deteta ne samo ličnim već i društvenim događajem.
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Komentari(0)