Potpuno slep seče drva, radi sa strujom, bere maline i zida kuću: Dragan je pravi medicinski fenomen koji iako ne vidi radi sve teške poslove bez zadrške
Ovaj Užičanin ruši sve predrasude
Pre trideset godina boje i svetlost ispred njegovih očiju zamenio je potpuni mrak, ali to hrabrog i vrednog Užičanina nije sprečilo da živi život onako kako je navikao. Dragan Popović Kuruzlija iz sela Ponikovice najbolji je dokaz da predaja nikad ne bi trebalo da bude opcija i da možemo onoliko koliko želimo. Njegove oči su crni štap i prsti sa kojima nepogrešivo barata sa, cirkularom, strujom, kosom, motikom i harmonikom.
- Nisam ni primetio mrak koji mi se iznenada prikrao, radim poslove koje ljudi sa dobrim vidom možda ne bi tako dobro uradili. Kosim, kopam, radim sa cirkularom, zidao sam kuću, moje ruke su moj vid. Kopam malinu, privezujem je, radim sve prstima i svetlost mi ne treba, kaže Dragan za RINU.
rina
Svojim rukama osmislio je i napravio inkubator u kojem izvodi piliće za svoje domaćinstvo. Kako kaže, ništa mu ne pada teško i njegov dan traje više od 30 časova, jer radeći zna da dočeka i duboku noć i jutro.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
- Kopam maline prstima, zemlja je mekana, ako pak naidjem na tvrdju ja imam u dzepu drveni štap i sa njim bušnem zemlju. Napravio sam inkubator za piliće, izvodim za moje domaćinstvo, gajimo živinu, imamo svega ja i moja supruga i srećni smo na ovom parčetu raja koji smo sami sagradili“, dodaje on.
Plac za kuću kupio je uz pomoć dobrih ljudi, koji nisu zaboravili sva njegova dobra dela i prema njegovim rečima tu je našao svoj raj na zemlji. Jedino zbog čega zaplače to je zbog nepravde koju nam čine i ističe da su suze celoga čovečanstva iste. Njaveća podrška mu je njegova voljena supruga koja mu je još uvek prava muza i inspiracija da svakog dana bude još bolji.
rina
- Moja Slavica je moja lastavica, moja dva oka, ona je tu nezaobilazna u svakom poslu, u svakom mom koraku pola je njeno. Kad negde poslom otputujem, ja sa velikim nestrpljenjem i čekam povratak kući. Kad skrenemo ka Užicu u meni sve treperi jer znam da me ona čeka, znam da i ona sa istom ljubavlju mene iščekuje, ja sam srećan čovek, to je u stvari sreća”, tvrdi Dragan.
rina
Dragan poručuje svima koji se bore sa nekim hendikepom da ne smeju da se predaju, jer sreća je možda iza ćoška, ali ako ne krenu do tog mesta nikada je neće pronaći, a kao nekadašnji prosvetni radnik moli roditelje da svoju decu koja imaju možda neki invaliditet da ih ne zaklanjaju, već da ih spremaju za život bez zadrške i prepreka.
Na svet je stigao na nesvakidašnji način, a sada je preslatki jednogodišnjak: Ovo je maleni Vuk kog je majka rodila u kolima na putu do bolnice
Pre godinu dana, tog prohladnog 6. decembra Srbiju je je obišla neobična, ali lepa vest. Maleni Vuk nije želeo da čeka i na svet je stigao u kolima na putu od Rače do Kragujevca dok je njegova mama Dragana žurila na porođaj.
Da li pravoslavni vernici treba da kite jelku ili samo badnjak? Sveštenik rešava dilemu koja muči mnoge
Da li je kićenje jelke u skladu sa pravoslavnim običajima? Sveštenik otkriva simboliku božićne jelke i objašnjava kako se ona savršeno uklapa sa badnjakom.
DAN KADA SE DEVOJKAMA OSTVARUJE NAJVEĆA ŽELJA: Uradite OVO i verujte – Sveta Ekaterina moli za vas!
Sveta Velikomučenica Ekaterina Aleksandrijska je ranohrišćanska mučenica i svetiteljka s kraja 3. veka.
Post na Badnji dan najviše zbunjuje Srbe: Sveštenik otkriva da li je na vodi i smete li da jedete ribu
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, otkriva da li smete da jedete ribu na Badnji dan.
Danas slavimo Svetog Amfilohija, episkopa ikonijskog! 40 godina živeo u planini, pa čudesnim putem postao episkop
Bio je zemljak, drug i prijatelj Svetog Vasilija Velikog i drugih velikih svetitelja iz IV veka.
Komentari(0)