VERA IH JE RAZDVOJILA: Aleksa Šantić je voleo Hrvaticu, majka ga je zaklela strašnom kletvom preko koje nije mogao
Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih srpskih pesnika, bio je ne samo majstor poezije već i romantičar čiji je ljubavni život bio ispunjen nesrećama.

Njegova poezija, koja je u inspirisana ljubavlju i prirodom, ali i društvenim nepravdama, jednostavna i direktna i danas je omiljena. Rođen 1868. u Mostaru, Šantić je ostao veran svom rodnom gradu, gde je veći deo svog života posvetio književnom i društvenom radu.
Ljubavni život Alekse Šantića nije bio srećan, ostalo je poznato da je bio zaljubljen u Hrvaticu, što je u ono vreme bilo osuđeno na propast u Mostaru, obzirom da je Aleksa bio Srbin.
Kako to često biva u životu jednog umetnika - Šantić je voleo baš onu koja mu nije bila suđena, Anku Tomlinović. Po Dučićevim rečima, i Anka je neizmerno volela mostarskog romantika.
Anka je bila ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen korak, sedeo u dućanu čekajući da se pojavi kako bi joj se približio. Delovala mu je kao priviđenje... Tajanstvena, sama, ili u pratnji mlađeg brata, šetala je popločanim ulicama Mostara okupirajući misli mladog Šantića.
Viđali su se svakodnevno, i svakog puta bi se slučajno videli, porazgovarali i prošetali. Kasnije mu je kroz smeh priznala da je namerno uvek izlazila u isto vreme, nadajući se da će on shvatiti satnicu i iskoristiti priliku da je vidi.
Kada je od drugih saznala da objavljuje pesme, tražila je od Alekse primerke Goluba i Nevena, koje je redovno čitala i komentarisala. Pesnik se kasnije prisećao kako joj je prvi put izjavio ljubav. Napisao je pesmu "Ako hoćeš", baš njoj. Pesma od pet strofa brzo se našla u Ankinim rukama:
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu – Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela – Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!
Na njegovo iznenađenje, vratila mu je pesmu bez ikakvog komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljajući pesnika začuđenim. A onda se okrenula, nasmejala i ozbiljno rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću", i otrčala niz ulicu.
Međutim, tu su snovi krenuli nizbrdo. Mala mostarska sredina nije umela da prihvati ljubav imućnog Srbina i Hrvatice čiji je otac samo želeo veliki miraz i kuću u kojoj će biti finansijski zbrinuta.
Osuđena na propast, njihova ljubav je obeležena svađama i raspravama između Alekse i njegove majke. Sve dok ga jednog dana majka nije dovela ispred ikone Svetog Nikole i zaklela: "Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Ove reči su duboko potresle Šantića, koji je, suočen sa majčinim rečima, odlučio da prekine vezu sa Ankom. Osećajući se nemoćno, pesnik je otišao kod Anke da joj se izvini, svestan da njihova ljubav nema budućnost. Anka se kasnije udala za starijeg čoveka iz Zagreba i napustila Mostar.
Šantić je ovu bolnu ljubav koju nije mogao ostvariti, sačuvao u svojim pesmama.
Aleksa Šantić preminuo je 2. februara 1924. godine od tuberkuloze. Mostar je tog dana bio u crnini, a svi njegovi stanovnici, bez obzira na religiju, tugovali su za pesnikom koji je voleo sve podjednako.

GENETIKA IMA NEOBIČAN RAZLOG: Zašto bebe "gube" plave oči?
Mnogi roditelji ostaju zatečeni kada plave oči njihove bebe pređu u tamnije nijanse.

Devee rečenica koje nikad ne treba da izgovorite dragim ljudima
Pazite šta govorite, neke reči znaju da zabole

Antonio napustio južnu Italiju, zbog Dušice se preselio u Šumadiju pa krstio i dobio ime Stefan: Nesvakidašnja ljubavna priča dvoje mladih - sada se zajedno bave seoskim turizmom
Da ljubav zaista nema granice na svom ličnom primeru pokazao je mladi Italijan Antonio, koji je zbog jedne Dušice promenio život, zemlju, pa čak i veru. Prešao je u pravoslavlje, krstio se i čak dobio i kršteno ime Sefan. Menjao je južnu Italiju za živopisnu Šumadiju.

"TO DUŠA NJEGOVA MIRA NEMA, PA MENE GONI": Da li je PROKLESTVO stiglo KARAĐORĐEVE UBICE? Malo ko zna JEZIVU PRIČU
Savremenici beleže da je u konaku kneza Miloša, koji se nalazio na mestu današnje Patrijaršije, jedno vreme boravila voždova glava

Priča o "šokačkim divanima": Kako se nekad provodilo vreme uz muziku i druženje u Vojvodini
U Vojvodini, bogatoj tradiciji i specifičnom načinu života, postoji jedan gotovo zaboravljeni običaj poznat kao „šokački divani“. Ovi divani bili su posebni trenuci opuštanja, druženja i zabave, najčešće uz zvuke tamburice, pesmu i priču koja je spajala ljude u neraskidivo prijateljstvo.
Komentari(1)

Ja proklinjem sve majke koje sinovima brane ljubav. Imam dva sina i nikada se nisam mesala u njihove ljubavi.